Stranice

subota, 23. srpnja 2011.

Enki i Ninhursag


Nihursag
Bog Enki je bio bog vode, magije i mudrosti, koji se sjedinio s Ninhursag božicom zemlje pa je prema drevnom mitu na taj način razjašnjen postanak vegetacije. U navedenom mitu se opisuje i začetak poljodjelstva i nastanak plodova. Mit završava tako što Ninhursag baca prokletstvo na svog supruga, pa nam to govori o činjenici da voda pripada mračnom podzemlju, ali se nebeski dvor pobunio pa je božica Ninhursag bila prisiljena ublažiti kaznu, te su na taj način priznate i dobre strane vode. Tu dolazi do izražaja sukob i suradnja među božanskim silama, vode i zemlje, a to pak realistički odražava fizičke uvijete života u Mezopotamiji i izražava temeljno mezopotamsko vjerovanje da iza sukoba što vladaju u prirodi postoji red, a čovjek mora nastojati prilagoditi mu svoj život. Postojao je običaj božjeg suda, kada se osumnjičene bacalo u rijeku pa se utvrđivala njihova krivnja ili nedužnost po tome dali bi ostali plutati ili bi potonuli. Zanimljivo je da se u zakonskim tekstovima pri opisivanju takvih suđenja za riječ «rijeka» upotrebljavao prvi inicijalni klinasti znak koji je označavao «boga» pa se iz toga da zaključiti da su boga Enkija uspoređivali s rijekom. Enkiju se pripisivala i moć bacanja i skidanja čini i kletvi pa je s time povezan običaj prebacivanja krivnje sa zajednice na ovcu, koju bi potom zaklali i bacili u rijeku. U Babilonu je takav običaj bio mezopotamska varijanta prinošenja jarca kao žrtve okajnice, a nalazimo ga i u judaizmu:

«Tada neka zakolje jarca, što je određen za narod kao žrtva za grijeh
i neka odnese krv njegovu iza zavjese i neka učini s krvlju njegovo isto
onako kao što je učinio s krvlju junčevom; neka poškropi pomirilište i pred pomirilište».

Nema komentara:

Objavi komentar