Maklavun

Srednjem brončanom dobu pripada jedna posebna kupolasta grobnica, tj. tholos na Maklavunu blizu Rovinja – nedaleko gradine Karaštak. Ona se nalazi na uzvisini koja dominira okolnim niskim brežuljcima. Godine 1960. lokalitet je istražio Boris Baćić. Međutim, on nije u njemu prepoznao jedan tholos grčko-egejske provenijencije već «običan» grobni tumulus. Radi se zapravo o kupolastoj grobnici koja je nastala u srednjem brončanom dobu pod utjecajem grčko-mikenske kulture. Pretpostavlja se (na temelju kamenja koji se sačuvao) da je unutrašnjost grobnice bila visine odrasla čovjeka, a možda i mnogo viša od toga. Grobnica je podignuta kao mikenski tholos zidana tehnikom lažnog svoda (kružni nizovi kamena su prema višim redovima uvijek pomalo uvučeni prema središtu do zatvaranja kupole). U prilog tome govore kameni blokovi izrađeni od pravilno lomljenog kamenja oblika trapeza, smješteni u i oko grobnice (dugi 60 -100 cm, široki 20 - 40 cm) na kojima se vide zaobljene površine koje su nastale kao završni stupanj obrade pri gradnji unutarnjeg kupolastog prostora. Da se grobnica doista može rekonstruirati kao tholosgrčke provenijencije proizlazi i iz konstrukcije ulaznog dijela. Na temelju pronađenih kamenih blokova koji se nalaze na ulazu može se rekonstruirati prvobitni prilaz u tholos. Postojao je jedan široki prolaz prema unutrašnjosti grobnice, sastavljen od velikih blokova i ploča koji je vodio do jednog reprezentativnog portala. Kolika je cjelokupna duljina dromosa, ne može se sa sigurnošću reći. Očuvana dužina od 6 m predstavlja samo dio prvobitne duljine.

Maklavun

Ovu kupolastu grobnicu možemo smatrati pravim malim mauzojem. Unutrašnjost grobnice je bila opljačkana već prilikom Baćićevih istraživanja. Tragovi paljevine bili su vidljivi u središnjem dijelu grobnog humka. Na tom dijelu su se nalazili i skromni ostaci artefakata i ulomaka keramike. Ostaci ljudskih kostiju nisu pronađeni. Na samom ulazu, uz sjeverozapadni dio zida, nalazio se jedan prazan grob, blago trapezoidnog oblika (dužine 2 m, širine 0,7 m) koji je bio izgrađen tehnikom suhozida, a ne velikim kamenim pločama kako je to uobičajeno u grobnim humcima brončanog doba. Grob pripada najstarijoj fazi gradnje (više je ugrađen na kružnu konstrukcijutholosa nego sami zidovi dromosa). Neki veći kameni blokovi koji su pronađeni po sredini tholosa upućuju na mogućnost da je postojala još jedna središnja grobnica.

Radi se dakle o jednom tholosu sa više grobova u koji se moglo prići kroz dromos i čiji je unutarnji prostor promjera 10 m bio prekriven tehnikom lažnog svoda u formi kupole. Skromni ulomci keramike, mogu se sa sigurnošću datirati u kasnu fazu ranog ili u srednje brončano doba srednjoevropske terminologije, što odgovara srednjoj i početnoj kasnomikenskoj epohi u Grčkoj. U Istri je dakle, za vrijeme srednjeg brončanog doba, postojala elita koja je svoje pripadnike sahranjivala na onaj način kako je to bio uobičajeno kod viših slojeva društva u mikenskoj Grčkoj. Po tome možemo zaključiti da su postojali slični životni svjetonazori.

Po sredini grobnice Baćić je našao više centimetara debeli sloj pepela i gara, a to su vjerojatno tragovi paljevine vezani za neke kultne obrede. U garu i pepelu nađene su osim ulomaka keramike jedno brončano šilo i životinjske kosti (konja ili vola, sitne stoke i ptica). Nekoliko ptičjih kosti nađeno je i u samoj grobnici (kao u grobnici pod tumulom kod Žamnjaka i krmedskom Novom gradu). Gradnja grobnice ima svoju ulogu u osiguravanju dinastijskih normi. Monumentalnom grobnicom pokojnik zadržava svoje mjesto i u zagrobnom životu. Kroz nadgrobni spomenik on i dalje ostaje prisutan i tim putem djeluje na društvo. Vjerojatno je grobnica na Maklavunu pripadala nekoj vodećoj obitelji iz gradine Karaštak (ta je gradina udaljena od tholosa svega 2 km).

Da su postojale veze između istarskih gradina i egejskog svijeta pokazuju brojni nalazi, posebno oni iz Monkodonje. Na Monkodonji su pronađeni brojni primjerci malih brončanih alatki, a posebno su važni noževi i bodeži (ulomci noževa i bodeža s dvije do četiri rupica za zakovice, kod kojih oštrica može biti ravna, blago zavinuta ili gotovo u obliku srpa). To su sve noževi koji proizlaze iz egejskih noževa i upućuju na kontakte s mikensko-minojskim svijetom, a rasprostranjeni su na Jadranu i na zapadnom i centralnom Balkanu. Slični noževi nađeni i u drugim lokalitetima Istre (Rovinj, grobni humak Marin dol kraj Pule, grobni humak Monte Bombista kod Banjole). Ovakvi noževi pojavljuju se od kasne faze ranog brončanog doba i ostaju u uporabi do početka kasnog brončanog doba. Veze s istočnim Sredozemljem pokazuju na Monkodonji i veliki broj pronađenih tronožaca, koji su zastupljeni u brojnim istarskim gradinama, a u drugim jadranskim područjima i na zapadnobalkanskim prostorima gotovo su nepoznati. Savršene paralele pronalazimo na Cipru i na Kreti tog vremena. Na kraju recimo i to da su u podnožju najstarijeg bedema «Akropole» na Monkodonji nađeni, i to po prvi put u Istri, grčki ulomci posuda iz mikenske brončanodobne civilizacije. Tholos na Maklavunu nastao je između 1500 i 1200 god.

Pogledaj: Grobnica tipa tholos