Šamaš

Šamaš je bio Babilonu u doba Hamurabija jedan od najutjecajnijih bogova. O njegovom značaju svjedoči i gornji dio stele Hamurabijevog zakonika iz starobabilonskog razdoblja na kojoj Hamurabi skrušeno moli pred bogom Šamašom. On je bio bog sunca, zvan i Babar što je najvjerojatnije naziv nastao od pridjeva barbar što znači «sjajni». Sunce su štovali i Sumerani osobito u Larsi i Siparu a nazivali su ga Utu. Predstavljao je neprijatelja tame i svih zala koja tama predstavlja, nosio je i naziv «Sunce…ljekovitih krila» a bio je prikazivan kao bradati muškarac sa karakterističnom kapom na glavi i zrakama sunca na ramenima ili kao sunčev disk sa krilima, na identičan prikaz boga sunca Ra nailazimo i u egipatskim prikazima. Šamaš je bio onaj koji raspršuje bolest i osvećuje potlačene i obespravljene, putuje cijelim nebom, od obzorja do obzorja, danju a isto to putovanje obavlja i noću podzemnim svijetom.