Efebija

Efebija – mladenaštvo, dob između dječaštva i zrelosti, u Ateni posebno razdoblje između 18 i 20 godina.

Dvogodišnji vojnički novicijat koji su prolazili efebi u Ateni i u mnogim drugim gradovima-državama. Atenski su mladići obavljali efebiju nakon završene više škole, oni se kao efebi (kadeti) izobražavaju za vojsku. Nakon efebije su mladići stjecali punoljetnost. Kasnije se efebija iz predvojničkog odgoja pretvorila u studij lijepih vještina kojemu su pristupala bogataška djeca. To se dogodilo zato što je u helenističko doba sve veće značenje dobila plaćenička vojska, te vojnički segment u efebiji odlazi sve više u pozadinu u korist izobrazbe u filozofiji i književnosti. U 3. st. nestaje efebije kao ustanove.

Efeb (grč. odrastao mladić) je naziv za mladića od 18 godina, slobodnog podrijetla, atenskog državljanina. Poslije dokimasije (ispitivanja da li je zaista slobodnog podrijetla) uveli bi takvog mladića u vojnički popis njegove file. Efeb znači i lijep mladić, uzor skladnosti i ljepote.