ius agendi cum populo

ius agendi cum populo – pravo općena s narodom, jedno od prava pučkih tribuna

oko 493. pr. Kr. su uvedeni, kao institut rimskog ustavnog prava, pučki tribuni (tribuni plebis). Rimski je puk imao pravo na svoje zastupnike u senatu, koji su branili njihova prava i imali pravo sastajati se s pukom.

Ius agendi cum populo / plebe – pravo raspravljanja s plebejcima; pravo sazivanja i vođenja narodnih skupština

Ius auxilii – pravo pomaganja svojih plebejskih štićenika; zaštita od svakog nasilja od strane patricija ili magistrata; iz ovog se razvilo pravo veta

Ius intercedendi – pravo prosvjedovanja i onemogućivanja da se izvrše sudske ili senatske odluke

Ius personis – pravo da liše slobode osobe koje su se opirale njihovim nalozima

Ius coercendi, Ius pensionis – pravo prisiljavanja, pozivanja na odgovornost, zatvaranja

U vršenju svojih funkcija bili su nepovredivi (sacrosancti). Tko bi ih povrijedio postao bi «sacer» - izvan zakona i zaslužio bio smrt.

Krajem republike imali su i ius agendi cum patrigus – pravo vođenja senatskih sjednica.