Pretežno majuskulno pismo. Nastalo u doba carstva ali ga je nadživjelo nekoliko stoljeća. U prvom redu to je tipično knjižno pismo. Na kamenim spomenicima javlja se u 3 st. a na knjižnim u 5 st. Vidljiva težnja prema zaobljenosti slova. Uncijalom se pišu kodeksi sve do 9 st. Nazivu uncijalno pismo uveli su Toustain i Tassin. Sv. Jeronim pod uncijala ne misli na tip slova nego na njihove velike dimenzije. Naziv uncijala se povezuje sa prijevodima Biblije; kao tipično kršć. pismo. Još jedan razlog je što u 4 st. pergam. prevlada nad papirusom. Razlog plus je i Vulgata pisana uncijalom. Od 4-9 st. svi kršć kodeksi. Grčka i ćirilska uncijala nazivaju se ustavnim pismom. Naglašeni kaligrafski potezi oblih formi. U 8 st. uncijala doživljava renesansu – vraća se staroj morfologiji. Najčešće se skraćuju nomina sacra. Christus i Iesus – piše se grčki. Stariji tekstovi ne razdvajaju riječi, kasnije se rastavljaju točkicom ili razmakom. Broj uncijalnih kodeksa oko 400. Posebno bitan Evangeliarum Cividalense sv. Marka evanđelista koji se štovao kao relikvijar. Nakon 9 st. uncijala ostala samo kao pismo naslova, a katkada i čitavih strana.
Pogledaj: Latinska paleografija
Nema komentara:
Objavi komentar