Stranice

nedjelja, 4. rujna 2011.

stela


stela – spomenik u obliku uspravne ploče

U antičko doba vertikalna kamena ploča koja je služila u različite svrhe: kao nadgrobni spomenik (stela funereria), granični kamen, votivni spomenik (stela votiva) itd. Redovito ima natpis ili je ukrašena figuralnom ili geometrijskom dekoracijom. Stele s likom vladara postoje već u Mezopotamiji.

U Grčkoj se najstarije stele javljaju u Mikeni: nadgrobne ploče ukrašene motivom spirale i prizorom iz lova.

U klasičnoj grčkoj kulturi stela je najprije duguljastog oblika i u svom gornjem djelu ukrašena palmetom ili sfingom.

U 6. st. pr. Kr. na steli se javlja ljudski lik u niskom reljefu (Aristionova i Alksenorova stela). U to vrijeme se u Sparti razvija poseban tip stele: niska ploča s prikazom pokojnika koji sjedi. U 5. i 4. st. pr. Kr. u Ateni umjetnost na stelama postiže vrhunac: stele su skoro kvadratična oblika, mnoge dobivaju oblik edikule, a na njima su u visokom reljefu prikazani pokojnici. Iz tog su razdoblja poznate stele Hegese, stela Deksileja i niz drugih, posebno s atenskog groblja Dipilon.

U Italiji se prve stele javljaju već u eneolitiku, a posebno su brojne one iz etrurskog perioda. Zanimljivi primjerci sa zaobljenim gornjim djelom od 5. do 4. st. pr. Kr. potječu iz Felesine (Bologna).

U rimsko doba stela kao nadgrobni spomenik ulazi u opću upotrebu, posebno u područjima uz Rajnu i Dunav, kao i u južnim provincijama carstva. Vrlo su česte i u našim krajevima.

Nema komentara:

Objavi komentar