Stranice

subota, 18. lipnja 2011.

Sveti Augustin

Autor: Martina Grubiša

Sveti Augustin je rođen u Tagasti[1] 354. g. Njegov otac, Patricije, bio je poganin, a majka Monika[2] kršćanka. Učio je gramatiku, retoriku i književnost u gradu Madauri i Kartagi. Nakon završena obrazovanja posvetio se podučavanju u Tagasti i Kartagi. Čitanje Ciceronovog djela “Hortensius” potaklo ga je na proučavanje filozofije ali i na potragu o smislu života. Tražeći taj smisao pridružuje se 374.g. manihejskoj sekti čiji će član biti do 383. g. iste je godine otputovao je u Rim, a odande u Milano gdje je dobio mjesto učitelja retorike. U Milanu je počeo svesrdno pohađati propovijedi sv.Ambrozija, čitao je neoplatonske spise i poslanice sv. Pavla. To je štivo toliko djelovalo na njega da je prekinuo svaku vezu sa manihejstvom. Na Uskrs 387. g. prima krštenje iz ruku sv. Ambrozija. Vraća se u Afriku te živi asketskim životom. Hiponski biskup Valerije zaredio ga je 395. g. za svećenika, a zatim i za njegova nasljednika.

Umro je 28. kolovoza 430. g. za vrijeme Vandalske opsade Hipona.

Djela sv.Augustina


S obziroma da je sv.Augustin bio najplodniji i najsvestraniji crkveni pisac njegova se djela mogu podijaliti u nekoliko grupa: autobiografska, filozofska, apologetska, dogmatska, egzegetska, moralno-asketska, polemička te pisma i govori.

AUTOBIOGRAFSKA DJELA:
a) Retractationes (Preispitivanje)
b) Confessiones (Ispovijesti)- zasigurno jedno od najznačajnijih djela sv.Augustina

FILOZOFSKA DJELA:
a) Contra Academicos- djelo se sastoji od 3 knjige kojim pobija skepticizam akademika.
b) Solliloquia (Monolog)- dijalog sv. Augustina o načinu istraživanja duhovnih istina, poglavito o besmrtnosti duše. U djelu čitamo:
« Razum: Što dakle želiš znati?
Augustin: Želim imati znanje o Bogu i duši.
Razum: Ništa više?
Augustin: Apsolutno ništa.» [3]

APLOGETSKA DJELA:
a) De vera religione (Prava religija)- dokazuje da se prava religija nalazi samo u katoličanstvu.
b) De civitate Dei (O državi Božjoj)- najznačajnije i najsavršenije Augustinovo djelo koje je od monumentalne važnost za Crkvu.

DOGMATSKA I POLEMIČKA DJELA:
a) De Trinitate (O Trojstvu)- veoma teško djelo u kojem Augustin tumači tajnu Trojstva
b) Protiv Manihejaca- polemičko djelo usmjereno protiv manihejske hereze.
c) Protiv Pelagijanizma- kao i sv. Jeronim i on je bio veliki protivnik ove hereze te je napisao 12 knjiga protiv Pelagija
d) Protiv Arijanizma- protiv ove hereze napisao je samo dvije knjige.


Ispovijesti

Ispovijesti su autobiografsko djelo u 13 knjiga. U djelu Augustin opisuje svoj razuzdanu mladost, svoje obraćenje i služenje Crkvi. Sam naslov ima biblijsko značenje “pohvala” Pohvala Božjoj milosti i Stvaranju.[4]
Ispovijesti možemo podijeliti u dva dijela: prvi dio čine knjige od I do IX. U tom dijelu Augustin govori o svom životu do obraćenja u kojem iščitavamo veliko i iskreno žaljenje zbog pristupanja manihejskoj sekti,vjerovanja u astrologiju kao i zbog svog razuzdanog života.
Drugi dio čine knjige od X do XIII u kojima čitamo autorovu pohvalu Bogu, tumačenje Stvaranja i Presvetog Trojstva. U ovom djelu sv. Augustin naglašava da je promjenu u njegovom životu prouzročilo spoznanje ljubavi Boga.[5]

Djelo je smatrano prvom autobiografijom u zapadnoj književnosti te uzorom mnogih budućih pisaca u srednjem vijeku. Također je uz Božanstvenu komediju najraširenija, najprevođenija, najviše tumačena i pretiskivana kršćanska knjiga na Zapadu.[6]

De civitatis Dei


Razlozi nastanka djela


Povod za pisanje ovog monumentalnog djela bila je pljačaka i osvajanje Rima od strane vizigotskog kralja Alarika 410. g. Naime, pogani su to tumačili kao osvetu starih bogova zbog njihovog zapuštanja i prihvaćanja kršćanstva zbog čega su se kršćani ponovo našli u nezavidnoj situaciji. Takve su se teorije širile i izvan Rima, posebice u Kartagi, zbog čega je Augustin zamoljen da odgovori na te optužbe. Stoga, počinje pisati De civitatis dei. [7]

Djelo je pisao punih 14 g., od 413. do 427. g.,sadrži ukupno 22 knjige. Kao izvore upotrijebio je djela Cicerona i Euzebijevu Kroniku. Ovim djelom pokušava odgovoriti na pitanje koje su granice Crkve, koji je odnos između duhovnog i zemaljskog, Crkvene vlasti i zemaljske vlasti.

Cilj djela


Kao što smo već naveli, ovim djelom Augustin odgovara na optužbe pogana upućene kršćanima zbog pljačke Rima i to na način da najprije navodi ispraznost poganskih kultova te razloge propasti Rimskog Carstva. Među razlozima navodi kako se Carstvo temeljilo na krivim vrijednostima: oholosti, nemoralu te želji da vlada nad drugima. Tu je svoju želju, smatra Augustin, ostvarivalo stalnim pokoljima i ubojstvima počevši sa bratoubojstvom Romula. No, ipak daje i pozitivan sud o organizaciji Carstva.


Struktura djela


Kako smo već naveli djelo se sastoji od 22 knjige koje možemo podijeliti u dva dijela.
Prvi se dio sastoji od 10 knjiga te je svojevrsna apologija kršćanstva protiv pogana, pritom Augustin dokazuje da poganstvo ne pridonosi ni zemaljskoj ni vječnoj sreći. Drgi dio obuhvaća 12 knjiga i predstavlja srž predmetaa. Naime, u tih 12 knjiga Augustin razvija svoju misao o dvjema Civitas, tj. od dvaju gradova: Civitas Dei (grad dobra uasnovan na pravoj vjeri) i Civitas Diaboli (grad zasnovan na zabludi, poganstvu, te ima svoj početak u padu anđela). [8]
Augustin opisuje njihov postanak, njihov razvitak i završetak navodeći kako “dvije ljubavi stvoriše dvije države: ljubav prema sebi sve do preziranja Boga rodila je zemaljsku državu, ljubav prema Bogu sve do preziranja sebe rodila je nebesku državu.”[9] Ove dvije države uosobljene su u Kajinu i Abelu, a povijesni predtavnici civitas terrena su Rim i Babilon[10]: “Babilon kao drugi Rim i Rim kao drugi Babilon.”[11]
Između ove dvije države vodi se stalna borba do konačne pobjede u vječnosti Božje države.


Teologija povijesti


Filozofija povijesti svoj početak ima u Augustinovom djelu De civitate Dei. Svojim promišljanjem i izlaganjem povijesti Augustin je stvorio model koji će kroz različite varijacije i projekcije određivati promišljanje povijesti sve do današnjih dana. De civitate Dei nije filozofija povijesti u pravom smislu, jer Augustin pri svom promišljanju povijesti manje filozofira a više dogmatizira, tako da je njegovo djelo nešto između teologije povijesti i filozofije povijesti. No bez obzira na tu dvojakost riječ je o prvom cjelovitom promišljanju povijesti. Djelo predstavlja prvi pokušaj odgovora na pitanje: koji je pravi smisao ljudske povijesti.
Cjelokupnu povijest Augustin dijeli na šest razdoblje i to ovim redom: od Adama do potopa, od potopa do Abrahama, od Abrahama do Davida, od Davida do seobe u Babilon, od Babilona do rođenja Kristova i sadašnje doba koje čeka svoj završetak, i tada će doći kraj bez kraja.
Prema Augustinu svijet i povijest teže prema nepromjenljivom Bogu. Povijest je shvatio kao određenu cjelinu, koja ima svoj početak i završetak, a sve pojedinačno dobiva svoj smisao tek u toj cjelini. Cilj je povijesti ostvarenje božje države, koja je izmiješana sa zemaljskom. U problemu tih dviju država radi se o dvije vrste ljudi. Jedni priznaju učenje crkve, a drugi žive prema mišljenju ljudi i upućeni su samo na zemaljske stvari. U prenesenom značenju to su dvije države tj. dvije zajednice ljudi, od kojih su jedni predodređeni za spas , a drugi za kaznu. Konačnim odvajanjem i pobjedom nebeske države bit će dostignut cilj povijesti.
U skladu s tim shvaćanjem cijelu je povijest tumačio kroz religiju, te sve događaje tumači sa kršćanskog gledišta.


Značaj sv.Augustina

Nedvojbeno je da je Augustinova teologija utjecala na cijelo zapadno kršćanstvo.[12] Civitas Dei bilo je najčitanije djlo u srednjem vijeku te je uvelike odredilo odnos između Crkve i države, te je utjecalo na spor o investituri između cara i pape. Smatra se da je bilo dnevna lektira Karla Velikog.[13]

Suzbijanje krivovjerja u srednjem vijeku, kao i osnivanje Inkvizicije također vuče temelje od Augustina i njegovih polemičkih spisa. Nadalje Decartesov cogito ergo sum pripada Augustinovom nasljeđu.[14] Naime, u Civitates Dei čitamo: “Mi jesmo, znamo da jesmo, a svoje biće i znanje ljubimo.”[15]

Uz Augustina vežemo i redovničke zajednice koje žive prema tzv. “Reguli Augustini”, koju je uspostavio sam Augustin, najvažniji među njima je red sv.Augustina ili augustinci. Ženski ogranak čine augustinke.

Blagdan sv. Augustina slavi se u katoličkoj crkvi 28. kolovoza.
BIBLIOGRAFIJA:

H. FRIES- G. KRETSCHMAR, Klasici teologije I- Od Ireneja do Martina Luthera, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2004.
H.JEDIN, Velika povijest Crkve II, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.
H. JEDIN, Velika povijest Crkve III/1, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.
H.JEDIN, Velika povijest Crkve III/2, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2001.
I. MARKOVIĆ, Sveti Jeronim- Izabrane poslanice, Književni krug, Split, 1990.
J. PAVIĆ- T.Z. TENŠEK, Patrologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.
G. PAPINI, Sveti Augustin, HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1975.



[1] Tagasta je bio grad u rimskoj provinciji Numidiji u Africi. Današnji Alžir.
[2] Majka mu je nakon svoje smrti proglašena sveticom.
[3] J.Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija, str. 236.
[4]J.Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija, str. 242
[5]J.Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija, str. 242
[6]G. Papini, Sveti Augustin, str. 163
[7] J.Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija 244.
[8]G. Papini, Sveti Augustin, str. 174.
[9] J.Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija, str. 244.
[10]H.Freis, G. Kretschmar, Klasici teologije I, str. 104
[11]H.Freis, G. Kretschmar, Klasici teologije I, str. 104
[12]H.Freis, G. Kretschmar, Klasici teologije I, str. 109
[13]Isti, str. 109
[14]Isti, str. 110.
[15]G. Papini, Sveti Augustin, str. 179

Nema komentara:

Objavi komentar