MV Goya je njemački transportni brod, koji je potopiljen od strane sovjetske podmornice 16. travnja 1945. dok je prevozio ranjene vojnike Wehrmachta i civile koji su bježali od sovjetske vojske. Poginula je većina putnika i članova posade. Potonuće Goye predstavlja jedanu od najvećih pomorskih tragedija u povijesti, sa samo 183 preživjelih od oko 7.000 putnika i članova posade.
Goya je prvobitno izgrađena kao teretni brod u Akers Mekaniske Verksted brodogradilištu u Oslu 1940. Brod je bio dug 145 m i 17,4 m širok, imao je kapacitet od 5.230 BRT, i maksimalnu brzinu od 18 čvorova. Nakon njemačke okupacije Norveške, brod je zaplijenjen od strane Njemačke i koristio se za prijevoz vojske. U luci Memel (Klaipėda), bio je korišten kao meta za testiranje torpeda.
Godine 1945, Goya je služila za evakuaciju Wehrmachta vojnika i u transportne svrhe, kretala se od istočnog Baltika prema zapadu. Suprotno uvriježenim mišljenjima, Goya nije bila brod bolnica tijekom operacije Hannibal . Dana 16. travnja 1945, Goya je izplovio s poluotoka Hel , preko Baltičkog mora u zapadnoj Njemačkoj , s ukrcanim njemačkim vojnicima i civilima u bijegu pred Crvenom armijom , uključujući i 200 muškaraca 25. Panzer pukovnije. Prema popisu putnika dokumentirano je 6.100 ljudi na brodu, ali je moguće da je bilo još par stotina ukrcanih putnika mimo evidencije budući se koristio svaki slobodni pedalj broda.
Na izlazu iz zaljeva Danziger, Goya je bila primjećena od strane Sovjetskoe torpedne podmornice L-3. Iako je Goya bila brža od podmornica, konvoj je usporen zbog kvara na motoru koji je zahtijevao 20 minuta stajanja radi popravka. Oko 23:52, zapovjednik L-3 , kapetan Vladimir Konovalov izdao je zapovijed za napad.
U roku od sedam minuta od torpediranja , Goya, je potonuo do dubine od oko 76m, te u smrt odnio više od 6.000 ljudi, koliko ih je ukupno poginulo izravno unutar broda ili izvan njega od utapanja i hipotermije u ledenim baltičkim vodama. Točan broj vjerojatno nikada neće biti određen. Spasilo se samo 183 putnika, od čega je njih 9 uskoro preminulo. To je vjerojatno druga najveća pomorska katastrofe u nacističkoj Njemačkoj tijekom Drugog svjetskog rata (nakon Wilhelma Gustloff ).
Sovjetski kapetan Konovalov je nagrađen od Sovjetskog Saveza s najvišom vojnom počasti, titulom heroja Sovjetskog Saveza, a kasnije je promaknut u kontra-admirala.
Pogledajte:
Literatura:
- Fritz Brustat-brodogradnje: Unternehmen Rettung, Koehlers Verlagsgesellschaft, Hamburg, 2001.
- Ernst Fredmann: Sie Kamen übers Meer - Die Geschichte der größte Rettungsaktion, Pfälzische Verlagsges.
- Heinz Schön: Ostsee '45, Motorbuch Verlag Stuttgart, 1995,
Nema komentara:
Objavi komentar