U 4 faze se može promatrati osnovni povijesni razvitak etr. grobnice:
- oko 700. godine se pojavljuju monumentalne grobnice usječene u stijene paralelno s nekim tipovima etr. grobnica: pozzetima, fossama…
- pola stoljeća kasnije se pojavljuju grobni humci – mogu u sebi sadržavati grobnice s odajama pravokutnoga ali i drugačijeg tlocrta (npr. kružnoga tipa, zapravo neka vrsta tolosa). Zato kada kažemo grobni humak zapravo nismo ništa rekli nego samo kako ta arhitektura izgleda izvana. Međutim, ne znamo nalazi li se unutra jednostavna pravokutna grobnica ili se u njoj nalazi grobnica tipa kuća s cijelim nizom odaja i središnjom dvoranom koja emitira atrij, s lažnim svodom ili nešto drugo. Tolosi unutar humaka se javljaju uglavnom u sj. dijelu Etrurije zato što im je takav izgled postavio sam teren jer oko nekih gradova nema mekih stijena u kojima bi se mogao ukopati grob. Kružne dvorana unutar humaka se nerijetko dovode u vezu s mikenskim grobnicama, što su sve samo nagađanja jer se ne može dokazati povezanost mikenskih grobnica iz 15., 14., 13. st. pr. Kr. i ovih iz 6. st. pr. Kr. Sigurno je da su to bile kneževske, pa čak i kraljevske grobnice. Na jugu su većinom pravokutne grobnice.
- oko 600. g. i u prvoj pol. 6. st. pojavljuju se grobnice na visokom podiju koje su često povezane u nizu duž grobnih komunikacija. One potpuno odskaču od ranijih etr. grobnica. To su najčešće one kockaste grobnice, tombae a dado. Mogu stajati potpuno samostalno, sa sve 4 strane slobodne ili biti u nizu. Dva najpoznatija primjera su u Orvietu i Banditaccio nekropoli s utjecajem grč. graditeljstva, grč. graditeljske misli – prvi pokušaju pravilne gradske planimetrije
- oko 400. godine – promjene: grobni humci ispadaju iz mode, a počinju dominirati grobnice usječene u stijene – slične onima s poč. etr. civilizacije – razlike: dobivaju monumentalne fasade, pročelja kroz koje se ulazi u unutrašnjost grobnice, a nerijetko se na pročelju nalazi jedna struktura koja nalikuje na podij etr. hrama, a taj podij je često jedna kocka koja može biti samo naznačena na fasadi, može biti s 3 strane oslobođene od stijene u koju je grobnica usječena, a rijetki su primjeri gdje je oslobođena sa sve 4 strane uzimajući u obzir da se kroz ta vrata ulazi dalje u grobnicu. S tom promjenom se polako mijenja i običaj oslikavanja koji polako izlazi iz mode.
Pogledaj: Etrušćanske grobnice
Nema komentara:
Objavi komentar