Etrušćanske grobnice

Za ukupno poznavanje etrušćanske civilizacije grobnice su ogromnog značenja. Najreprezentativniji i najljepši primjerci predmeta i ukupne umjetnosti potječu upravo iz grobnica. Grobnice su najraniji spomenici etr. civ., najranije dokumentirani. Dok imamo rijetke etr. hramove koji se datiraju od kraja 8. st. pr. Kr., u tom prijelazu iz 8. u 7. st. (rana faza orijentalizirajućeg perioda) imamo cijeli niz grobnica. Jednu paralelu s mikenskim grobnicama možemo povući u smislu naglog bogatstva koje se očituje u tim luksuznim grobnim prilozima, dobrim dijelom orijentalnog podrijetla. Sve to još više mistikom prekriva pitanje o njihovom podrijetlu. Također i grobni humci i grobnice usječene u stijene neodoljivo podsjećaju na slične grobnice u Maloj Aziji, na Cipru, pa i u Grčkoj – nekima je to argument u traženju istočnjačkog, mediteranskog podrijetla. Treba uzeti u obzir, da koliko god se činilo da su se te etr. grobnice sa superluksuznim predmetima naglo pojavile, one su ipak pojavljuju paralelno s ranijim vrstama grobova poznatih iz razdoblja vilanovske kulture, a pritom treba dodati da vilanovske kultura nije poznavala isključivo spaljivanje u urnama ni sahranjivanje u grobnim bunarima. Još u razdoblju vilanovske kulture, pogotovo negdje u 8. st. na nekim dijelovima Etrurije su se paralelno koristili grobovi tipa grobnog jarka za inhumaciju i ritus spaljivanja u urne koji je dominirao. Nikad na području Etrurije nije bio samo jedan ritus. U trenutku kada se u nekropolama obalnih gradova i onih bliže obali pojavljuju takve monumentalne grobnice, u dijelovima Etrurije koji su duboko u unutrašnjosti se koriste urne i to one koje neodoljivo podsjećaju na urne vilanovskog tipa, bikonične, najzanimljivije one iz Chiusija koje imaju poklopce u obliku ljudskih glava. Ni u razdoblju vilanovske kulture, ni u razdoblju etr. civ. ne koristi se samo jedan ritus, nego su oba prisutna. Ovisno o razdoblju i području o kojemu je riječ, koristio se malo više jedan, pa onda drugi… Generalno se može reći da ritus inhumacije dominira u orijentalizirajućem periodu, arhajskom i dijelom klasičnom, pogotovo u obalnom području, a u ovim posljednjim razdobljima etr. civ., pogotovo od oko 400. god. dominira spaljivanje i urne.Velika je vjerojatnost da su nositelji vilanovske kulture zapravo govorili etruščanskim jezikom, prevedeno, bili Etruščani. Na pojedinim grobovima, pogotovo u Tarkviniji, manje u Cerveteriju, susreću se vilanovski tipovi grobova i kasniji monumentalni etruščanski tipovi, praktički usporedno.

Vilanovski tipovi grobova koje možemo smatrati etruščanskim su:

1. grobovi tipa TOMBAE A POZZO ili bunarski grobovi
2. TOMBAE A FOSSA ili grobovi u jarku
3. za etruščansko razdoblje karakterističan: TOMBAE A CASSONE – od 7. do 5. st. pr. Kr. (praktički vrhunac etr. civ.) – ima ih u Marzabottu, Populoniji - svi ovi tipovi su grobovi, pojedinačni ukopi

Etruščanske grobnice:

- sve pripadaju vrsti grobne arhitekture koju definirano pojmom GROBNICA S ODAJOM = TOMBAE A CAMERAE – po svom karakteru dijele se na više tipova:

1. GROBNICE S ODAJOM (ili odajama) USJEČENE U STIJENU ili U TLU – najranije se pojavljuju
2. GROBNI HUMCI – vrsta grobne arhitekture s jednom ili više grobnicom s odajama
3. TOMBAE A DADO – kockaste grobnice – pojavljuju se i u verziji samostalnih građevina (na otvorenom), ali i u verziji grobnica usječenih u stijenu
4. TOMBAE A EDICOLA – grobnica koja imitira jednostavnu kuću s krovom na dvije vode.

- 2 vrste nominalno pripadaju grobnicama usječenim u stijene (broj 1), ali se razlikuju od najčešćeg tipa tih grobnica:

5. TOMBAE A COLOMBARIO – velik broj malih četvrtastih niša izrađenih u odajama, u nišama su postavljene urne – kolumbarij je kao tip arhitekture kasnije poznat u rim. razdoblju; bogate obitelji su imale jako puno robova koji su se pokapali zajedno s njima
6. TOMBAE A POZZO – nominalno kao i one vilanovskog tipa, ali se one javljaju na samom kraju etr. civ. kao jedan izdanak ranijih vilanovskih grobova - imaju okno iskopano u zemlji koji se zapravo dolazi do grobnih odaja kojih može biti jedna, dvije ili više – okna ukopana pod gotovo pravim kutom u zemlju

POGLEDAJ : Faze razvoja etrušćanskih grobnica

I grobni humci mogu dijelom biti hipogeji jer oni u sebi mogu sadržavati grobnice koje su ukopane u kamenu, a onda je ta grobna arhitektura još dodatno zaštićena grobnim humkom. Većina etr. grobnica je usječena u stijene, pa zato generalno o tim grobnicama možemo govoriti kao o hipogejima.

POGLEDAJ: Najpoznatije etrušćanske grobnice: Grobnica lavova, Grobnica Augura, Grobnica bikova, Grobnica pantera.

Sve skupa to govori da su Etruščani imali jedan poseban afinitet prema svijetu mrtvih, prema nadnaravnom svijetu. Fascinira činjenica da još u razdoblju kraja 8. st. pr. Kr. kada su u etr. kućama zasigurno dominirale kuće tipa koliba (ne one kasnije bogate kuće s atrijem…), u isto vrijeme oni grade monumentalne grobnice usječene u stijene. Zato se termin nekropola = grad mrtvih kod Etruščana može koristiti u punom smislu. Nerijetko etr. grobnice svojim izgledom i strukturom emitiraju izgled kuća i naselja. Grad mrtvih kraj grada živih. To se reflektira kod svih najvažnijih etr. gradova: Cerveterii, Tarkvinija, Vulci, Populonija. Nema etr. grada ispod kojeg (ispod u smislu da su gradovi bili smješteni na dominantnim položajima, na uzvisini) se nije nalazila nekropola i to ne jedna, nekada po 2, 3 ili 4. Naziv nekropola označava skupine monumentalnih grobnica od nekoliko njih do nekoliko stotina. Ono po čemu su etr. grobnice tako zanimljive je zidno slikarstvo koje se u njima sačuvalo. Iz grč civ. praktički nemamo sačuvanog slikarstva, samo nekih fragmentalnih. Najpoznatije su grobnice grada Tarkvinije, nešto manje Cerveterija, Vulcija ... Ti primjeri su dragocjeni za poznavanje etr. kulture, religije, načina života, društvene razbibrige. Iz tih grobnica također imamo cijeli niz natpisa iz kojih doznajemo imena vlasnika… Imaju i cijele etr. nekropole na kojima nema zidnog slikarstva. Više je razloga. Jedan od njih je podloga na kojoj je slikano, jesu li zidovi prije toga bili dobro ožbukani. Tu su i mikroklimatski razlozi – u područjima gdje ima puno vlage, kiše je puno manje mogućnost da će biti sačuvano. Tarkvinija i Carveterii tu iskaču u odnosu na ove druge etr. gradove.

Cerveterii - drugi grad nakon Veja po blizini Rimu, jedan od odličnih primjera bogatstva grobne arhitekture. Imao je više nekropola – Banditaccio, Monte Abatone, Sorbo. Grad je sa svih strana okružen gradovima mrtvih. Najpoznatija je Banditaccio nekropola kojom dominiraju veliki grobni humci, kraće nazvani tumuli. Tumuli variraju veličinom, ali i svojim sadržajem. Od malih tumula s jednom grobnicom do onih s 4 ili 5 grobnica. To znači da se ne može izjednačavati pojam grobni humak, tumul i grobnica. U većini slučajeva se može, ali negdje i ne. Te grobnice variraju svojom grobnom arhitekturom, svojim tlocrtom. Ima najrazličitijih oblika. Grobni humak, tumul je samo jedan pojam kojim definiramo samo vanjsku pojavnost tih grobnica. Na Banditaccio nekropoli ima oko 400 grobnica koje datiraju sve od kraja 8. pa do 2. st. pr. Kr. U kronološkom smislu, one najstarija iz 8. st. imaju dromos – pristupni hodnik – i jednostavnu grobnu komoru, a humci sa složenijom strukturom hodnika i odaja datiraju nešto malo kasnije (od prve pol. 7. st. pr. Kr.). Na nekropoli Monte Abatone uglavnom dominiraju grobnice usječene u stijene, a nekropola Sorbo je zanimljiva zbog toga što je na njoj pronađena jedna od najpoznatijih etr. grobnica, Regolini Galassi.

Najvažnije etr. oslikane grobnice – kronologija započinje s vilanovskim razdobljem (karakteristično po ritusima sahranjivanja, bikoničnim urnama uz koje se pojavljuju još urne u obliku kolibe). Usporedno s ovim paljevinskim ukopima pojavljuju se tombae a pozzo, grobni jarci. Praksa oslikavanja grobnica je najdominantnija u arhajskom i ranoklasičmo razdoblju, da bi se negdje od 4. st. taj običaj oslikavanja počeo malo gasiti. Imamo jedan dugi period 3. i dijela 2. st. kada zapravo nema nekih značajnijih primjera etr. oslikanih grobnica, da bi se onda pred sam kraj etr. civ. u onom «rimskom» periodu dogodila zadnja velika renesansa. Nakon toga se Etr. polako utapa u rimski svijet. Najznačajnije oslikane grobnice potječu iz Tarkvinije (između 550. i 540. g. pa do negdje 470. g. pr. Kr.) Na nekima se može vidjeti utjecaj grč. slikarstva, pogotovo jonskog, atičkog slikarstva. Može se govoriti o tome da su pojedine grobnice oslikavali ne samo etr., nego i grč. majstori. Pojavljuje se cijeli niz scena, prizora koji su dokaz da su Etr. bili itekako dobro upoznati s grč. kulturom, grč. načinom života. Npr. grobnica Olimpijada s prizorima trkača, bacača koplja, bacača diska, utrkama… Imamo isto tako neke specifično etruščanske prizore i scene.

Osim Cerveterija i Tarkvinije, te Vulcija i Ciuse i nekolicine primjera ostalih gradova, o zidnom slikarstvu ne bismo imali što posebno spomenuti.

(Francois grobnica iz Vulcija – dobila naziv po svom istraživaču, Firentincu Alexandru Francois. Uz grobnicu Štitova, grobnicu Podzemnog svijeta ili Orka je jedan od najvažnijih primjera tog kasnijeg zidnog slikarstva. Inače je riječ o grobnici usječenoj u stijenu.)

Sistematizacija etr. grobne arhitekture i pojedinih vrsta grobova. Teško sistematizirati, u različitim knjigama različite podjele jer se iste ili vrlo slične vrste grobnica pojavljuju kroz duge vremenske periode, pojavljuju se u izvedenicama hipogeja (podzemnih grobnica) ili grobnica sub divo (na otvorenom). Ono što etr. grobnice dominantno karakterizira je da velika većina ima karakter hipogeja = grobnica koja nije na otvorenom nego je ili ukopana ili je usječena u stijenu.
Pogledaj: Prapovijesne kulture Italije

Disciplina Etrusca