Paganski raj - Ljetna zemlja ili Samerlend

Ljetna zemlja ili Samerlend (The Summerland) je najčešći naziv onog svijeta u neopaganizmu, a posebno u tradiciji Wicce. Taj je pojam uveo američki autor Andrew Jackson Davis (1826.-1910.) tek u 19. stoljeću, no pojam je ponajprije prihvaćen u teozofiji, a potom i u široj neopaganskoj zajednici. U Ljetnu zemlju se ne ide ni po zasluzi ni po kazni. Ide se zato da bi se obavila evaluacija prethodnog života i u potpunosti prepoznao i shvatio sav utjecaj koji smo ostavili na ukupni svemir.

 To je predivno područje koje podsjeća na judeokršćanski raj. Zato mnogi smatraju da je Ljetna zemlja zapravo "paganski raj", iako to nije sasvim točna usporedba. Zamislite neku bajkovitu fantastičnu zemlju punu ugodnih mirisa, cvjetova, prekrasne prirode, mnogo zelenila, ugodne temperature, svježeg i čistog zraka. Dok šećete po poljima i šumama, dok pijete iz bistrih potoka i jedete ukusne plodove, možete uživati družeći se s biljkama, životinjama, vilama i vilenjacima. Tamo je sačuvano sve ono što nam je drago i blisko i to u svom najljepšem i najboljem obliku. I mi tamo izgledamo kao u cvijetu mladosti i nemamo nikakvih "zdravstvenih tegoba". Ako ste u ovom svijetu bili u invalidskim kolicima, u Ljetnoj zemlji ćete bezbrižno trčati. Tamo nema prašine, truleži, smrada, nema nikakvog straha niti bilo čega što bi u nama izazvalo nelagodu. No, u Ljetnu zemlju ne idete da biste vječno ostali u bajci nego da predahnete, promislite o svojim prošlim životima i odredite strategiju za sljedeći život. Smatra se da osoba prije nego što se odluči ponovno roditi, sama izabire ciljeve koje želi postići u novom životu. Isto tako, u Ljetnoj zemlji možemo susresti bliske umrle osobe iz prethodnog života i s njima komentirati prethodne događaje. Štoviše, ponekad dvije duše zajednički odlaze u novi život, pa se mogu roditi kao braća, sestre, blizanci, blizanke, kao prijatelji ili životni partneri. Isto tako, u Samerlendu možete odlučiti da se u sljedećem životu rodite u bilo kojem drugom svijetu živih bića, pa možete postati i kristal, mikrob, biljka, gljiva, životinja ili vila.

  Ljetna zemlja javlja se u brojnim tradicijama pod sličnim nazivima. U grčkoj mitologiji duše umrlih odlaze u Had (ᾍδης) kojim vlada istoimeni bog. Had ima tri dijela. U Asfodel (Ἀσφόδελος) odlaze prosječni ljudi, u predivni Elizej, tj. na Elizejsku poljanu (Ἠλύσιον πεδίον) odlaze duše junaka i čestitih ljudi, a u Tartar (Τάρταρος) duše onih koji su činili zlo. U germanskoj mitologiji duše nakon smrti odlaze u zemlju bogova Asgard (Ásgarðr) u kojoj se nalaze dva dvorca: Valhalla (staronordijski: Valhöll) kojom vlada Odin i Fólkvangr kojim vlada božica Freyja. Tamo mrtvi čekaju konačan kozmički sukob Ragnarök. U keltskoj mitologiji spominju se: Zemlja mladosti (staroirski: Tír inna n-Óc, irski: Tír na nÓg) ili Dolina radosti (staroirski: Mag Mell, irski: Magh Meall), a neki smatraju da je i mitski otok Avalon (starovelški: Abal, velški: Afal) jedan od opisa onoga svijeta. Stari su Slaveni vjerovali da duše nakon smrti odlaze na Drvo života ili Drvo svjetlosti i tamo prebivaju ostatak vremena. Zato su Slaveni posebno štovali stabla, a vjerovali su i da je čovjek nastao od drveta. Usto su vjerovali da se u drveću nalaze duše bliskih pokojnika, te da ih ti pokojnici štite.

Preuzeto iz knjige: Iolar "Paganizam u teoriji i praksi", knjiga prva, "Doktrina paganizma", str. 192.

Grimorij - Knjiga sjenki

U paganskoj vještičjoj tradiciji, obredni su se tekstovi skupljali u zbirci koja bi potom postala magijski priručnik. On se naziva obrednik ili grimorij (grimoire). Svaka vještica po želji sastavlja vlastiti grimorij. Isto tako, svaki koven ima svoju zbirku. Dakle, ne postoji "jedan sveti grimorij". Svaki je dobar za onoga tko se njime koristi.

Imenica grimorij dolazi od francuskog oblika gramaire "gramatika", što potječe od grčke imenice γραμματικός "koji zna pisati i čitati" (od imenice γράμμα "ono što je napisano, crta, slovo"). Naravno, nije riječ o gramatici kao o proučavanju sustava jezika i njegovih zakonitosti. U francuskom je došlo do semantičkog pomaka, pa se pojam gramatika mogao odnositi na bilo koju knjigu koju bi bilo teško razumjeti, što je i razumljivo kad je riječ o magiji. Tek nakon knjige Magičar (The Magus) koju je 1801. objavio engleski okultist Francis Barrett u engleskom se počinje rabiti oblik Grimoire. Dotad se govorilo naprosto Book of magic "Knjiga magije".

U suvremenom neopaganizmu rabi se i pojam Book of Shadows "Knjiga sjenkā". Doreen Valiente u svojoj knjizi Preporod vještičarstva navodi kako je taj pojam uveo Gerald Gardner na temelju istoimenog naslova jednog članka objavljenog u časopisu The Occult Observer (vol. I., br. 3., 1949.), a potpisao ga je hiromant Mir Bashir. Prije toga, Gardner je napisao zbirku obrednih tekstova pod arhaičnim nazivom Ye Booke of Ye Art Magical "Knjiga magijske umjetnosti". To su uglavnom bili prerađeni tekstovi i obredi Reda Istočnog hrama (O.T.O.), kako ih je opisao Aleister Crowley; potom Lelandovi tekstovi iz knjige Aradija, ili vještičje evanđelje, te tekstovi iz Ključa kralja Salomona. Tek je naknadno Gardner tu knjigu preimenovao u Book of Shadows i potom ju odredio za grimorij svoga kovena (Bricket Wood coven). Stoga nipošto nije točna tvrdnja da su u srednjem vijeku vještice pisale "knjige sjenkā" zato što su se morale sastajati "u sjeni", tj. na tajnom mjestu. Ipak, mnogi neopagani prihvaćaju taj pojam, a i Doreen Valiente u Preporodu vještičarstva napisala je: Izraz "Knjiga sjenkā" ipak je bio dobar, a i još je dobar. Nakon Gardnerove smrti, mnogi drugi autori počeli su pisati slične zbirke, pa je i Doreen Valiente objavila svoju, uklonivši neke hermetičke elemente, kako bi se vikanska tradicija više vratila tradicionalnom vještičarstvu.

U engleskom se danas osim naziva Grimoire i Book of Shadows rabe i ovi: Black Book "Crna knjiga", Grammar "Gramatika", Workbook "Radna knjiga", Spellbook "Knjiga bajalica", The Book "Knjiga", Witches' grimoire "Vještičji grimorij", Codex Wicce "Vještičji kodeks", The Tree "Drvo" itd. Svjetski paganski krug rabi oblik Grimoire na engleskom, a na hrvatskom grimorij ili obrednik.

Preuzeto iz knjige: Iolar, "Paganizam u teoriji i praksi", knjiga prva, "Doktrina paganizma", str. 421.