utorak, 12. srpnja 2011.

Vještice u Hrvatskoj

Slika iz 16. st. na kojoj su prikazane vještice
Svi narodi, pa čak i oni najstariji imali su iskustva s tkz. višim bićima. Kasta posvećenih, odnosno viših bića bili su nazivani vješticama, gataocima i čarobnjacima, njima su pripadali i ljekarnici koji su poznavali tajanstvene napitke. U mediteranskom okružju vještice i čarobnjaci su vezani za različite sile, strašila, za razliku od Srednje i Sjeverne Europe gdje je sam nečastivi uzrokom svih zala. Korijene takvim promišljanjima trebamo potražiti u antici, odakle su preko srednjeg vijeka, renesanse i baroka preživjeli do današnjih dana. Korijene čarobnjaštva možemo pronaći i u slavenskoj mitologiji. Njihovi odjeci javljaju se kroz pučke predaje, gatalice i horoskope. Bitno obilježje takve predaje je da ona spada u domenu oralne povijesti. Prvi dokumentirani izvori o takvim pojavama u Hrvatskoj javljaju se u 13. st. u statutima dalmatinskih i primorskih gradova.
Statuti se baziraju na običajnom pravu, pa stoga na njih se treba gledati kao na sponu između predaje i dokumentiranih procesa suđenja vješticama. Neki od spomenutih statuta su: Korčulanski statut (1214.), Vinodolski zakonik (1288.), Statut otoka Krka (1388.), Riječki statut (1530.), Poljički statut (1540.) i ostali. Svaki od njih ima zasebne odredbe o čarobnjaštvu, ono što im je zajedničko je protjerivanje ljudi radi njihovih osobnih rituala, zbog prakticiranja alternativne medicine, zbog specifičnog ponašanja i sl. Posebno je interesantna činjenica da se u latinskim izvorima, Malleus Maleficarum npr., čarobnjaštvom mogu baviti osobe oba spola, dok su hrvatski statuti tu djelatnost ograničili samo na osobe nježnijeg spola.
Svećenik, Mihovil, sin Antona Burića iz Polanah u Hrvatskom primorju napisao je 1452. Nauk za izpovjednike, djelo o vješticama, odnosno krivovjerstvu koje je kategorizirao na:
1. Negromaciju, u koju ubraja spiritizam i prizivanje duhova.
2. Ako ima knjigu po kojoj to radi treba je spaliti, a ona obećati da neće to
ponoviti.
3. Ako ne donese knjigu počinio je smrtni grijeh i ne daj mu odrješenje, listine i
pisma po kojima to radi treba spaliti.
4. Ako žene same sebe smatraju vješticama, a muškarci sebe vukodlacima grijeh
je mali i ne treba im vjerovati.
Pentagram
Iz navedenog je jasno koliku je ulogu imala Crkva po pitanju čarobnjaštva u Hrvatskoj. Druga i treća stavka ukazuju na spaljivanje određenih djela koja su suprotna crkvenom nauku. Najpoznatija crkvena knjiga koja govori o ovoj tematici je Malleus maleficarum napisana od dominikanaca Henrika Institorisa i Jakoba Spregnera, 1467. Prema jednom latinskom spisu optužene žene se moraju u nazočnosti svjedoka zakleti da nisu vršile nikakvo čarobnjaštvo, ali ukoliko se pronaše kakva pisana izjava biti će prema gradskom pravu kažnjene. Ugarsko pak zakonodavstvo razlikuje strige , koje se svrstavaju u istu kategoriju s bludnicama, te bivaju blago kažnjene, od pravih čarobnica malefica, venefica i sortilega, koje sve do 13. st. nisu spaljivane na lomači.
Vještice bi mahom bile optuživane zbog spravljanja napitaka kojima su se same koristile ili bi nudile druge. Evidentirani su napici poput: masti od ljudskih leševa i posebno popularni ljubavni napici.
Posebno je interesantan slučaj iz Kastva kraj Rijeke iz 1716. kada je sedam lokalnih i autohtonih muškaraca i sedam žena osuđeno zbog čarobnjaštva pred takozvanim vijećnicima, odnosno starejima u Kastvu. Optuženi su za tipična vještičja djelovanja na koja se nailazi i u Europi od 15. stoljeća, a to znači bacanje uroka, uzrokovanje neplodnosti u žena, u životinja, i ostalog blaga, neurod grožđa, plodova stabala i zemlje, uzrokovanje suša, nevremena i svih vrsta nedaća.
Kula Žudika, Kastav.
Nadalje, optuženi su za sastajanje noću, nijekanje Svetog Trojstva, kršenje sakramenata, obraćanje zlom duhu, kojemu su davali komade odjeće i upisivanje svojih imena u strašnu knjigu crnih listova. Nesretnim Kastavcima još su se imputirala i umorstva, osobito djece, iskapanje mrtvaca i njihovo sakaćenje na mjestima vještičjih susreta. Optuženi su da su glave davali đavlu, sami jeli njihovo kuhano ili, češće, pečeno meso, a od masti spravljali smrtonosne otrove.
Optuženi su da su đavla obožavali kao Boga, na koljenima, paleći mu zublje i vatru, a on bi se pojavljivao, čas kao prljavi jarac, čas kao crni pas. A onda bi, nakon veselja i plesa, muškarci s vampiricama, a žene sa zlodusima u liku muškaraca i s demonskim psima, bijedno počinjali najcrnju i najizopačeniju protuprirodnu sodomiju i činili druga zla, trovanja i čaranja.
Presuda kastavskih sudaca bila je strašna: »I zato vas našom presudom proglašavamo otpadnicima, obožavateljima đavla, ubojicama djece, hereticima, ljudožderima, sodomitima, bludnicama, čarateljima, huliteljima, krivokletnicima i najgnjusnijim sjemenom koje se podalo đavlu. I stoga, osuđujemo svakoga od vas da bude prvo zatučen sabljom na smrt, a onda spaljen dok se ne pretvori u pepeo«. Osuđeni su spaljeni na kastavskoj kuli Žudika.

Nema komentara: