Erehtejon

Erehtejon – Erehtejev hram – svetište na atenskoj Akropoli u kojem se štovalo više kultova

Erehtejon

Hram od panteličkog mramora na atenskoj Akropoli. Najljepši primjer atičko – jonskog arhitektonskog stila.

Građen je između 420. i 408. pr. Kr. (za vrijeme Peloponeškog rata), a arhitekti su bili Filoklo i Arhiloh. To je posljednji veliki hram građen na Akropoli.

Glavni ulaz u svetište (jonski prostil) tvori sjeverni trijem s 4 stupa na fronti i 2 na bočnim stranama, sa žrtvenikom u sredini i znamenjem Posejdonova trozuba.

Iz trijema se ulazilo (kroz vrata s lijepo profiliranim dovratnikom) u zapadno predvorje s više žrtvenika sagrađeno iznad cisterne.

Gornji dio njegove zapadne fasade je raščlanjen nizom polukolumna.

Predvorje je imalo, uz ulazna, još troja vrata:

- zapadna su vodila u otvoreni Pandrosejon (svetište Kekropove kćeri Pandrose) sa svetom maslinom, (njena sestra Aglaura štovala se u pećini na obronku Akropole)

- južna u tzv. trijem kora čiji je trijem nosilo 6 karijatida

- istočna u Posejdonovu celu s izvorom slane vode i svetom zmijom, personifikacijom boga Erehteja koji je kasnije poistovjećen s Posejdonom. Erehteja je, prema predaji, Atena pronašla kao dijete i predala ga na odgoj Kekropovim kćerima Pandrosi i Aglauri.

Istočni dio Erehteja zaprema cela Atene Polias, pred kojom je trijem sa 6 stupova.

Ornamentalna dekoracija arhitektonskih detalja je vrlo bogata, a od figuralne dekoracije, osim karijatida, sačuvani su fragmenti friza s figurama u reljefu. U vrijeme Bizanta služio je kao crkva, a u vrijeme Turaka kao harem.