DIAKONIKON

DIAKONIKON (grč. diakonikos= koji se odnosi na đakone, poslužitelje)

Južna od dviju prigrađenih prostorija uz apsidu bazilika. U toj su se prostoriji čuvale liturgijske knjige i spisi, crkveno posuđe i odijelo, tako da je to bila svojevrsna riznica, arhiv i biblioteka istodobno, a bila je povjerena brizi đakona, odakle joj i ime. Na Zapadu se zove sacrarium, custodia i sakristija.