četvrtak, 6. lipnja 2013.

Eleuzinske misterije

autor: Claudia Soldatić

Had i Perzefona
Eleuzinske misterije spadale su među najvažnije religijske obrede u antičkoj Grčkoj. Bile su toliko važne da se mjesec dana prije njihovog početka proglašavao sveopći sveti mir – ekekheiria -  među grčkim polisima. Misterije su bili svečani obredi vezani za jedan od najstarijih kultova antičke Grčke, kult Demetre i Perzefone.
KULT DEMETRE
Kult Demetre, čini se, potječe još iz mikenskog perioda te se datira u 15. st. pr. Kr. Samo ime  Eleuzine je, čini se, pred-grčko  te je povezano s božicom rano-mikenskog perioda Eileithijom. Neki stručnjaci čak smatraju da je kult Demetre još i stariji te da potječe iz neolita. Ono što se sa sigurnošću zna jest da je Eleuzinsko svetište sagrađeno u mikenskom dobu, 15-14 st. pr. Kr., a eleuzinski misteriji su više od tisuću godina bili sastavni dio religijskog života Atene.  Značajna pregradnja je poduzeta za vrijeme Pizistratove vladavine u Ateni u drugoj polovici 6. st. pr. Kr.  Kasnije ga je ponovo dao pregraditi Periklo.  Glavna građevina bila je dvorana za obrede – telestrion – koja je bila pravokutnog tlocrta i mogla je primiti 4000 ljudi. U središtu dvorane bila je pozornica na kojoj su se održavala uprizorenja priča o Demetri i Prezefoni – tesmoforije.  Kasnije se ova svetkovina proširila i na Rim.
Prema grčkoj mitologiji, Demetra je bila kći Krona i Reje, Zeusova sestra koju je, kao i svu njenu braću i sestre, sustigla ista sudbina. Vlastiti otac ju je pojeo odmah nakon rođenja, bojeći se proročanstva koje je kazivalo da će ga jedno od njegove djece doći glave. No, Demetra je kao božanstvo nastavila živjeti u Kronu dok je nije oslobodio najmlađi brat Zeus. Bila je boginja plodnosti zemlje i poljodjeljstva. Naučila je ljude obrađivati zemlju postavši tako osnivačica zemljoradnje ali i novog načina života ljudi – sjedilačkog života u stalnim naseobinama. Sa Zeusom je imala kći Perzefonu. Prema predaji, kada se Perzefona igrala s nimfama na livadama Nise, otvorila se pred njom zemlja te se pojavio bog podzemlja Had koji je skupa s njom nestao u bezdanu. Devet dana Demetra je lutala zemljom bez jela i pića tražeći kćer ali bez uspjeha. Tada se Helije, sveznajući bog Sunca, sažalio nad njom te joj rekao što se dogodilo. Demetra je odmah pošla Zeusu ali se ništa nije moglo učiniti jer se u međuvremenu Had oženio Perzefonom i dao joj jesti zrna jezgre mogranja; a kada netko nešto okusi u podzemnom svijetu, više se ne može vratiti u ovozemaljsku stvarnost.  U dubokoj žalosti Demetra je otišla s Olimpa, zatvorila se u svoj hram u Eleuzini i na svijet poslala nerodicu. To je imalo katastrofalne posljedice ne samo za ljude nego i za bogove. Ljudi su, naime, prestali štovati bogove i prinositi im žrtve. Kad je takvo stanje postalo neizdrživo, Zeus ga je riješio kompromisom – dvije trećine godine Perzefona će živjeti s majkom na zemlji a ostatak godine će provoditi sa svojim mužem u podzemlju. Kada u jesen seljak položi sjeme u zemlju, Perzefona silazi u podzemni svijet, a Demetra prirodi oduzima plodnost. U proljeće, kada se Perzefona vraća, majka je pozdravlja cvijećem i zelenilom.
Također prema predaji, prvi čovjek kojeg je Demetra naučila uzgajati biljke bio je Triptolej, sin eleuzinskog kralja Keleja i njegove žene Metanire. Kralj i njegova supruga ugostili su boginju u svojoj palači u vrijeme kada je lutala zemljom tražeći Perzefonu prerušena u neuglednu staricu. Demetra je iz zahvalnosti njihovom sinu dala žitno zrnje i naučila ga obrađivati zemlju. Po njenoj naredbi Triptolej je to umjeće širio po cijeloj Grčkoj. Njihovog drugog sina Demofonta boginja je htjela načiniti besmrtnim pa ga je svake noći kalila nad vatrom. No jedne večeri, Metanira je slučajno naišla te prestrašila boginju koja je dječaka ispustila u vatru. Nakon Demetrina odlaska, Kelej je u njenu čast dao izgraditi svetište, isti onaj hram u koji se boginja zatvorila poslavši nerodicu na svijet. To svetište u Eleuzini postalo je središtem njena kulta.
MISTERIJE
Misterije su bile inicijacijske ceremonije koje su se održavale svake godine u isto vrijeme.  Utjelovljavale su priču o Perzeoni i Demetri; o otmici, potrazi i tugovanju te konačnom sastanku.  Upravo od te tri faze – gubitak, potraga, pronalazak – sastojala se bit glavnog obreda misterija.  O samim ritualima malo se toga sa sigurnošću zna jer su misterije bile tajne i sudionike je obavezivala zakletva tajnosti. Prema nekim stručnjacima, misterije su trebale osobu izdići iznad ljudske sfere u božansko da bi osigurale iskupljenje, pa čak omogućile i besmrtnost.
 Prema Thomasu Tayloru, postojale su Male i Velike misterije; sa sigurnošću se zna da su se Male misterije održavale svake godine dok za Velike nije sigurno da li su se i one održavale svake godine ili pak svakih pet godina.  U Homerovoj himni Demetri kazano je da je sam Kelej bio prvi koji je bio upućen u tajne rituala  te je bio  jedan od izvornih svećenika. Kasnije, pod Pizistratom, misterije su postale javna svečanost kojoj su hodočastili ljudi iz cijele Grčke. Oko 300.g.pr.Kr. Atena kao grad je preuzela brigu oko organizacije misterija što je dovelo do velikog broja sudionika u samim obredina. Jedini zahtjev koji su sudionici morali ispuniti bio je taj da nemaju krvnog duga – znači, da nisu počinili zločin ubojstva. Mogli su ravnopravno sudjelovati muškarci, žene, pa čak i robovi uz uvijet da polože zakletvu tajnosti.
Sudionici su se djelili u nekoliko skupina:
1.      Svećenici – hierofanti
2.      Mystai – inicijenti, oni koji se po prvi put uvode u misterije
3.      Oni koji su u misterijama sudjelovali barem jednom
4.      Oni koji su u misterijama sudjelovali i doživjeli ekstasis – epoptai

Male misterije su prikazivale patnje duše vezane uz tijelo dok su veće prikazivale oslobođenje svega vezanog uz materijalno te uzdizanja u svijet duhovnog. Prema Platonu, konačni cilj misterija bio je odvesti nas natrag počelima od kojih smo proistekli te savršenom uživanju duhovnosti i dobra.
Male misterije održavale su se u mjesecu Anthesterionu (veljača/ožujak). Da bi mogli sudjelovati u malim misterijama, sudionici su morali žrtvovati svinju Demetri i Perzefoni te se očistiti ritualnim kupanjem u rijeci Illisos. Nakon sudjelovanja u manjim misterijama, sudionici bi dobili naziv mystai koji je značio da su postali vrijedni sudioništva u velikim misterijama.
Velike misterije održavale su se u mjesecu Boedromionu (kraj rujna) te su trajale deset dana. Prvi čin velikih misterija bio je donošenje svetih obrednih predmeta iz Eleuzine u Eleusinion, hram Demetre u samom podnožju Akropole. Ti predmeti su bili Kiste – sveta škrinja, Kalathos – poklopljena košara. Samo mystai su znali što se nalazi u njima. Predpostavlja se da je Kiste sadržavala zlatnu guju, jaje, predmet falusnog oblika te vjerojatno sjemenje posvećeno Demetri.
Petnaestog dana Boedromiona svećenici bi objavili prorrhesis – početak rituala te bi izveli obredno žrtvovanje. Sutradan, mystai su svetkovinu započinjali obrednim kupanjem u moru kod Phalerona. Dan nakon toga, svi sudionici bi započeli s Epidauria – festivalom posvećenim bogu Asklepiju, nazvanom po najpoznatijem svetištu tog božanstva u Epidauru. To je zapravo bila svetkovina unutar svetkovine u kojoj se slavio dolazak tog boga u Atenu u pratnji kćeri Hygieie. Procesija je zatim išla iz Atene u Eleuzinu – kretalo se sa Atenskog groblja – Kerameikosa devetnaestog dana mjeseca Boedromiona. Sudionici su hodali tkz. „Svetim putem“ mašući granama zvanim „macchoi“. Putem su zazivali Dionizija usklicima „O lakch, o lakche“. Isto tako su izvikivali i pogrdne šale u čast Lambe ili Baube – stare žene koja je pričajući proste viceve nasmijala Demetru dok je oplakivala gubitak kćeri.
Prije samog ulaska u Eleuzinu postilo se u spomen Demetrinog devetodnevnog posta za vrijeme potrage. Post se prekidao ispijanjem posebnog pića od ječma i mente zvanog kykeon. Dvadesetog i dvadeset i prvog dana mjeseca Boedromiona mystai su ulazili u  telestrion. U centru telestriona postojao je dio – anaktoron – svetište u koje su smjeli pristupiti samo svećenici i gdje su se čuvali obredni predmeti. Do anaktorna bila je pozornica na kojoj su se vršila uprizorenja mita o Demetri i Perzefoni. Prije ulaska u telestrion mystai su recitirali – „postio sam, pio sam kykeon, vadio sam iz kiste i stavio u kalathos.“
Rasprostranjeno je mišljenje da su se rituali unutar telestriona sastojali od tri elementa
1.      Dromena – „učinjene stvari “ – dramsko uprizorenje mita o Demetri i Perzefoni.
2.      Deikriumena – „pokazane stvari“ – sveti obredni predmeti
3.      Legomena – „kazane stvari“ – komentari koji su pratili prikazivanje predmeta
Ova tri elementa zajedno su sačinjavala apporetha – neponovljivo.
Kazna za otkrivanje rituala bila je smrt.
Što se tiče vrhunca misterija, postoje dvije teorije. Prva kaže da su svećenici bili ti koji su otkrivali svete vizije  koristeći vatru koja je predstavljala mogućnost života nakon smrti. Druga teorija tvrdi da su iskustva misterija bila iskustva promijenjenih stanja svijesti posredovanih psihoaktivnim sastojcima sadržanim u kykeonu.
Nakon događanja u telestrionu usljedio je pannychis – cijelonoćna gozba popraćena plesom i slavljem.  Sljedećeg jutra u čast Demetre žrtvovao bi se bik. Dvadeset i drugog dana Boedromiona mystai su častili mrtve izlijevajući žrtve ljevanice iz posebnih obrednih posuda. Narednog dana misteriji su se završavali  i svi su odlazili kućama.
SIMBOLIKA MISTERIJA – ČEMU SU ZAPRAVO SLUŽILI
Eleuzinske misterije su u početku bile jednostavne svečanosti čiji su obredi simbolizirali zemljoradničke poslove. Naknadno su uvedeni elementi koji su trebali objasniti odumiranje i ponovno rađanje a na kraju i oni koji su se doticali objašnjenja prekogrobnog života i ljudske sudbine.
Tesmoforije o Demetri Grke su navodile na razmišljanje o tome što bi se dogodilo kada bi zauvijek bili lišeni Demetrinih darova.  Udane žene bi ostavile muškarce i otišle iz polisa. Zajedno bi postile, spavale na zemlji i proklinjale muškarce. Misterije su navodile ljude da razmišljaju o stvarnom antagonizmu koji postoji između spolova, o braku i ulozi braka te o katastrofi koja bi zatekla društvo kad ne bi bilo usjeva ni zemljoradnje. Na kraju svetkovine, naravno, žene bi se vratile kući, život se nastavljao kao i prije ali u svijesti je ostajala spoznaja da je moglo biti i drugačije.
Sam pojam mysterion zahtjeva objašnjenje. Misterij nije značio odbacivanje racionalnosti i nekakvo nepovezano čaranje ili vračanje.  Misterij je bio blisko povezan s pojmom myesis ili inicijacija. Misterij nije bilo nešto što se mislilo nego nešto što se činilo.  Mystai su kroz psihodramu misterija prolazili kroz iskustvo svetoga koje bi u potpunosti izmijenilo njihov pogled na život i smrt.
Kao i sve drevne inicijacije, i obredi eleuzinskih misterija bili su dijelom zastrašujući. Takav karakter pojačavala je činjenica da su bili obavijeni velom tajnovitosti. Mystai su bili svjesni da su obredi simbolički  - nisu se temeljili na povijesnim dokazima da je Demetra zaista boravila u Eleuzini.
Mythos je bio teologija – govor o Bogu te je poput svakog religijskog govora jedino imao smisla u sklopu obrednih vježbi kroz koje se ispoljavao. Mit se nikada nije shvaćao doslovno. Obredi su imali snagu prijenosa osjećaja – omogućavali su mystaima da osjete i prožive Demetrinu neizvjesnost, bol i patnju. Kult Demetre je pokazivao da nema života bez smrti. Sjeme se mora zakopati u dubinu zemlje prije nego što urodi plodom. Misterije su tjerale sudionike da se izravno suoče s vlastitom smrtnošću, iskuse stravu smrti te je nauče prihvatiti kao dio života.
Svaki obred misterija imao je svoju ulogu u dovođenju mystaia u određeno mentalno stanje. Čini se da su prilikom ulaska u telestrion, mystai bili u stanju dezorijentacije i iscrpljenosti. Žrtvovanje životinja vjerojatno je imalo ulogu proizvesti određeni šok i navesti mystaie da o sebi razmišljaju kao o smrtnim bićima koja se nalaze  blizu smrti svaki dan.  Moguće je da bi prilokom uprizorenja Demetrina života i potrage za Perzefonom čak i neko dijete gurnuli u vatru (aluzije na Demofonta) pa ga spasili u zadnji čas.  Misterije su imale radostan kraj, događanja u telestrionu završavala su prikazom Perzefoninog povratka iz svijeta mrtvih te susreta s majkom.
Nije postojalo tajno učenje u koje su Mystai morali vjerovati. Aristotel kasnije piše da mystai nisu išli u Eleuzinu da bi nešto naučili nego da bi nešto doživjeli i drastično promijenili razmišljanje zbog doživljenog. Obredi su na mystaie ostavljali dubok dojam. Započinjali su rastrojstvom čovjekovih umskih procesa, dezorijentacijom, zatim panikom, tjeskobom i zaprepaštenjem koje bi onda prešlo u oduševljenje zbog sretnog kraja.
Eleuzinske misterije bile su osmišljena drama  koja je sudionike uvodila u posve novu dimenziju života te ih dovodila u doticaj  s dubljom, nesvjesnom stranom psihe. Mnogi mystai osjećali su se iz temelja promijenjeni.
„Izašao sam iz dvorane i bio sam stranac samom sebi“ Plutarh navodi ispovijed jednog mystaia.  Mystai bi ustanovili da se više ne boje smrti, postigli bi ekstasis - iskorak iz svakidašnjeg jastva te bi na trenutak doživjeli blaženstvo.
No atenski filozof Proklo piše da nisu svi mystai doživjeli ekstasis – neke bi obuzela prevelika panika pa bi ostali zarobljeni u strahu kojeg ne bi uspjeli savladati. Doživjeli bi traumu koja bi na njima ostavila dubok trag.
Eleuzinske misterije u kasnijem razdoblju su se proširile na Rim a zadržale su se u religijskoj praksi sve do ranog srednjeg vijeka.
Danas, rituali misterija se održavaju svake godine za vrijeme Uskrsa u Fort Flagler State Parku u državi Washington. Organizira ih neo-paganska Aquarian Tabernacle Church.

Nema komentara: