Giordano Bruno - znanost na lomači

Giordano Bruno

Nesumnjivo najpoznatiji slučaj inkvizicijske represije upravo je ovaj iz naslova. Nolanski dominikanac rođen 1548. godine zbog svog je slobodnog duha veoma rano privukao pažnju Inkvizicije zbog čega je i napustio svoj red i punih 15 godina putovao Europom. 1591. godine ponovo dolazi u Italiju, konkretnije u Veneciju na poziv patricija Moceniga, koji ga je zamolio da ga poduči o mnemotehnikama kojima se Bruno bavio, ne znajući koliko će mu taj posjet promijeniti život. Beskonačnost svemira, bezbrojnost planeta, vječnost materije, istovjetnost Boga i prirode, autonomija etike od religije, kult prirode magičnog karaktera, autonomija filozofije od teologije, primat istraživanja nad vjerom…samo su neke od njegovih teza koje je objašnjavao u svojim djelima. Ako se samo sjetimo da je u Brunovo vrijeme zemlja bila središte svemira, a zvijezde i mjesec svijetla koje je Bog postavio da osvjetljuju noć, njegove teze djeluju, u najmanju ruku, zapanjujuće ali i izrazito, izrazito opasne čega je Crkva bila itekako svjesna.

Papa Klement VIII

Godine 1592. patricij Mocenigo prijavio je Giordana venecijanskoj inkviziciji nakon čega je odveden u zatvor Piombi i izložen dugotrajnim ispitivanjima. No, ubrzo se za njegov slučaj zainteresirala Inkvizicija sv. Oficija. Uz mnoga negodovanja Venecija je izručila Giordana Rimu gdje je ponovo pokrenut postupak. O tom postupku znamo veoma malo, ono što nam je ostalo je to da je Giordano odbacivao sve optužbe za herezu te da ni izjave svjedoka nisu bile podudarne. Stoga je papa Klement VIII. podvrgnuo filozofa dugotrajnim cjelodnevnim ispitivanjima tzv. stricte ispitivanjima, ali nikada torturi! Nakon tri godine provedene pod ispitivanjima 1598. godine sastavljen je sažetak optužaba no, dokaza je bilo premalo jer je za osudu bilo potrebno da njegove teze budu izričito heretičke, a ne da samo „odišu“ na herezu. Ali kako to često biva inkvizitori su uspjeli „pronaći“ osam točaka kojima je dokazana krivovjernost njegovih učenja. To se ponajviše odnosilo na njegovo viđenje svemira i Boga. Nije pomoglo to što je Bruno uporno ponavljao da filozofska i teološka „istina“ nije jedno te isto. To sud nije prihvaćao pošto je V. Lateranskim koncilom utvrđeno upravo suprotno od Brunovih riječi.

Campo di fiori sa spomenikom

21. siječnja 1600. godine papa Klement VIII. donio je presudu- VIVUS IN IGNE MITATUR- spaljivanje na lomači. Čuvši presudu rekao je: „S više straha Vi meni izričete presudu, nego što ju ja primam“. 17. veljače 1600. godine Giordano Bruno spaljen je na lomači ne odrekavši se svog učenja. Na mjestu spaljivanja, Campo di Fiori odnosno Cvjetni trg, postavljen je 1889. godine spomenik s natpisom: „TU GDJE JE LOMAČA GORJELA“. Njegova žrtva učinila je od ovog slobodnjaka simbolom slobode razmišljanja, govorenja i iznošenja vlastitih ideja, simbolom znanstvenog zanosa i simbolom istine. Sva njegova djela bila su zabranjena i stavljena na Indeks ali njegove ideje nisu uništene što nam pokazuje da nikakva represija ne može pobijediti istinu, usprkos žrtvi.

Autor: Martina Grubiša

POGLEDAJ:
1. Inkvizicija sv. Oficija