Tot

Tot

Tot, božanstvo ibis ili psoglavi babun, bilo je staro božanstvo čije je podrijetlo tajanstveno. Smatra se da je došao iz Delte, ali mu je glavno središte bilo u Srednjem Egiptu u Al-Ashmunaynu ili Hermopolisu. Imao je važnu ulogu u mnogim mitovima, a imao je razna svojstva no počeo je kao bog mrtvih. U Hermopolisu je zamijenjivao „Veliku gakušu“ koja nosi jaje iz koje nastaje svijet, rodio je sam sebe te se pojavio na lotusovu cvijetu.

Zvali su ga mjeračem vremena, izumiteljem matematika, astronomije i tehnike. Njegovo umijeće omogućilo je bogovima da mjere pobijede. Mogli bismo reći da je bio neka vrsta računovođe bogova. Egipćani su povezivali matematiku i magiju pa je Tot bio „Veliki Gospodar magije“. Povezano s tim imao je ulogu učitelja božjih riječi ili znakova pisanja te se govorilo da ih je upravo on izumio. Bio je poznat kao pisar, zapisničar i objavljivač božanskih odluka, pa su ga stoga smatrali njihovim glasnikom (neka prototip osobe za odnos s javnošću možda). Kao tvorac svetih zakona Egipta bio je branitelja pravde i miritelja.

Egiptaski Thot je grčki Hermes, Hermes Trismegistos[18], "Triput Veliki Hermes", zaštitnik znanosti. Ta dva božanstva toliko su se stopila da možemo govoriti o jednom jedinstvenom božanstvu- Hermes/Tot. Sličnosti sa Totom su mnogostruke: Hermes je glasniki bogova, pratitelj duša mrtvih u podzemni svijet te zaštitnik izumitelja.

Smatra se da je transformacija Thota u Hermesa Trismegistosa započela u kasnom razdoblju egipatske povijesti. Prema egipatskoj tradiciji on je bog, ali aleksandrijski Grci smatraju ga čovjekom. Tekstovi hermetizma uglavnom opisuju Hermesa Trismegistosa kao sveca iz jednog davnog razdoblja, onoga koji je primio objavljenje nebeskog svijeta i koji razgovara s bogovima.

U rimskom svijetu Tot je asimiliran sa Merkurom, koji nosi ime po planetu koji je najbliži Suncu, nazivajući ga time sinom Sunca upravo kao i stari Egipćani. No egipatski Tot i rimski Merkur imali su još jednu zajedničku karakteristiku: oba su bili vjesnici bogova.