Izida ili Eset bila je heliopolsko božanstvo, poput Ozirisa te njegova žena. Njezinim su imenom, koje znači „prijestolje“, htjeli označiti da personificira Ozirisovo prijestolje.
 |
Izida doji Horusa |
Izida je bila kćer Geba i Nuta, a za nju se govorilo i da je začela sina Horusa nakon što je spojila dijelove svoga muža. Štovali su je prvenstveno zbog uloge koju je imala u mitu o Ozirisu. Prema tradiciji ona je pomogala mužu u njegovom vladanju, ustanovila je brak te je učila žene kućanskim vještinama, mljevenju žita, predenju lana i tkanju.Bila je štovana i kao Velika Čarobnica te je uz pomoć Tota liječila ljude, a za vrijeme odsustva svog muža mudro je i pravilno vladala.
Izidin kult zadržao se gotovo u svim razdobljima egipatske povijesti. Najčešće su je štovali kao vjernu ženu i žalobnicu, a u toj ulozi su je prikazivali kao lunju(žalobnicu) u pratnji sestre Neftis. Često su je prikazivali kako krilima štiti pokojnika-Ozirisa te sa prijestoljem na glavi( njenim simbolom).
Na kipovim su je često prikazivali kako doji Horusa ili sa velikim kolutom na glavi sa kravljim rogovima što potječe iz njenog poistovjećenja sa božicom neba Hator.
Egipatska i helenističko-rimska izida
Izvorno njeno ime glasi Iset, što znači prijestolje. Naime, tim su nazivom Egipćani htjeli izraziti da ona personificira Ozirisovo, tj. faraonsko prijestolje.Prema egipatskoj religiji, Izida je kćer boga zemlja Geba i božice neba Nut, te sestra Setha, Neftis i svoga muža Ozirisa. Prema mitu o Ozirisu i Izidi, kojega je usput rečeno zapadnoj civilizaciji „donio“ Plutarh, Izida je pomagala svome bratu-mužu u vladavini Egiptom i to na način da je obrazovala ljude, ustanovila brak te učila žene kućanskim poslovima, mljevenju žita i šivanju. Štovana je i kao velika Čarobnica zbog svojih moći liječenja, pomoću kojih je, ponovo prema gore navedenom mitu, sastavila raskomadano tijelo svoga muža te začela s njim sina Horusa, iako zanimljivo nije pronašla njegovo spolovilo[6]. Naime, prema mitu Izida je začela sina sa mrtvim mužem pomoću svojih čarolija.Egipćani su je često povezivali sa božicom Hator[7], koju su štovali kao božicu ljubavi u seksualnom smislu. Spajanjem tih dvaju figura nastaje sinkretičko božanstvo Izida-Hator prepoznatljivu po kruni sa kravljim rogovima i sunčevom pločom, te kobrom-ureus. Upravo zbog spajanja Izide sa Hator njezin simbol postaje i krava, a ona postaje božicom ljubavi, bujanja, seksualnosti i plodnosti. Upravo će taj njezin aspekt biti veoma izražen u njenoj helenističko-rimskoj verziji.Izidino znamenje po kojem postaje prepoznatljiva su „tat“ ili Izidin čvor, glazbalo sistrum i meneat te rog obilja. Kipovi ju najčešće prikazuju kao majku koja doji svoga sina Horusa.
Do sada smo govorili o egipatskom poimanju Izide no, kako su je zamišljali Grci i Rimljani? Da li je „njihova“ Izida bila slična egipatskom originalu ili su je u potpunosti preobrazili? Odgovor na to pitanje daju nam aretalogije koje potječu iz grčkog svijeta. Aretalogija koja nam najbolje govori o Izidinim karakteristikama i ovlastima u novim kulturama je ona iz Kyme koja potječe iz 1-2. st . pr.Kr. „Ja sam Izida, vladarica čitave zemlje, mene je podučio Hermes, i ja sam sa Hermesom zajedno otkrila pismo naroda…Ja sam dala ljudima zakone, i ja sam utvrdila ono što nitko ne može zamijeniti. Ja sam starija kći Kronova, ja sam žena i sestra kralja Ozirisa. Ja sam ona koja se uzdiže u zviježđu Psa. Ja sam nazvana božicom žena. Za mene je podignut grad Bubatis. Ja sam odijelila nebo i zemlju, ja pokazujem put zvijezdama…Ja sam sjedinila muškarce i žene…Ja sam odredila da djeca ljube svoje roditelje. S bratom mi Ozirisom dokrajčila sam ljudožderstvo. Ja sam ljudima otkrila misterije. Ja sam zapovjedila da se obožavaju kipovi bogova. Ja sam odredila zemljišta božanskih hramova. Ja sam srušila vlast tirana. Ja sam obvezala muškarce da ljube žene. Ja sam utvrdila pravdu, jaču od zlata i srebra. Ja sam odredila ono što se drži lijepim i dobrim.“[8]
Uz nove funkcije išla je i nova ikonografija. Ikonografsku preobrazbu Izide možemo donekle iščitati iz tzv. Kanopskog dekreta u kojem piše: „I bit će na glavi ovog kipa dijadem…bit će tako sačinjen da se između dva klasa nalazi ureus, a jedna stabljika papirusa bit će po visini iznad ureusa…“[10]Širenje kulta
Smatra se da je kult Izide prodro u Rim u Sulino doba kao vjerovanje nižih slojeva društva. No, senatski dekret izdan59.-58. g .pr. Kr usmjeren protiv njenog štovanja govori nam da je narod uvelike prihvatio Izidin kult. U razdoblju kasne republike, nekoliko godina prije Cezara, postavljen je prvi kip Izide u hram Venus Genetrix. Najradikalniji progoni kulta javljaju se za vrijeme Tiberija i Augusta, kada je vjernicima prijetilo i progonstvo. No, Tiberijev se nasljednik Kaligula uvelike razlikuje od svog prethodnika po pitanju štovanja Izide i egipatskih božanstava uopće. Upravo je u to vrijeme podignut hram posvećen Izidi na Martovom polju.Sličan odnos prema egipatskoj božici vidimo i za vrijeme dinastije Flavijevaca.Vrhunac raširenosti i moći Izidina kulta ostvaruje se za vrijeme dinastije Severa. Naime, za vrijeme vladanja Karkale Izidn kult postaje službeni kult u Rim te sveopće prihvaćen.No, kao što smo već naveli u prethodnom poglavlju, nakon dinastije Severa popularnost Izidina kulta počinje opadati. Izidin trag u Rimu pratimo do kraja 4.st., ali će se kult održati u Africi sve do Justinijana.
Izvorno njeno ime glasi Iset, što znači prijestolje. Naime, tim su nazivom Egipćani htjeli izraziti da ona personificira Ozirisovo, tj. faraonsko prijestolje.
Prema egipatskoj religiji, Izida je kćer boga zemlja Geba i božice neba Nut, te sestra Setha, Neftis i svoga muža Ozirisa. Prema mitu o Ozirisu i Izidi, kojega je usput rečeno zapadnoj civilizaciji „donio“ Plutarh, Izida je pomagala svome bratu-mužu u vladavini Egiptom i to na način da je obrazovala ljude, ustanovila brak te učila žene kućanskim poslovima, mljevenju žita i šivanju. Štovana je i kao velika Čarobnica zbog svojih moći liječenja, pomoću kojih je, ponovo prema gore navedenom mitu, sastavila raskomadano tijelo svoga muža te začela s njim sina Horusa, iako zanimljivo nije pronašla njegovo spolovilo[6]. Naime, prema mitu Izida je začela sina sa mrtvim mužem pomoću svojih čarolija.
Egipćani su je često povezivali sa božicom Hator[7], koju su štovali kao božicu ljubavi u seksualnom smislu. Spajanjem tih dvaju figura nastaje sinkretičko božanstvo Izida-Hator prepoznatljivu po kruni sa kravljim rogovima i sunčevom pločom, te kobrom-ureus. Upravo zbog spajanja Izide sa Hator njezin simbol postaje i krava, a ona postaje božicom ljubavi, bujanja, seksualnosti i plodnosti. Upravo će taj njezin aspekt biti veoma izražen u njenoj helenističko-rimskoj verziji.
Izidino znamenje po kojem postaje prepoznatljiva su „tat“ ili Izidin čvor, glazbalo sistrum i meneat te rog obilja. Kipovi ju najčešće prikazuju kao majku koja doji svoga sina Horusa.
Do sada smo govorili o egipatskom poimanju Izide no, kako su je zamišljali Grci i Rimljani? Da li je „njihova“ Izida bila slična egipatskom originalu ili su je u potpunosti preobrazili? Odgovor na to pitanje daju nam aretalogije koje potječu iz grčkog svijeta. Aretalogija koja nam najbolje govori o Izidinim karakteristikama i ovlastima u novim kulturama je ona iz Kyme koja potječe iz 1-2. st . pr.Kr. „Ja sam Izida, vladarica čitave zemlje, mene je podučio Hermes, i ja sam sa Hermesom zajedno otkrila pismo naroda…Ja sam dala ljudima zakone, i ja sam utvrdila ono što nitko ne može zamijeniti. Ja sam starija kći Kronova, ja sam žena i sestra kralja Ozirisa. Ja sam ona koja se uzdiže u zviježđu Psa. Ja sam nazvana božicom žena. Za mene je podignut grad Bubatis. Ja sam odijelila nebo i zemlju, ja pokazujem put zvijezdama…Ja sam sjedinila muškarce i žene…Ja sam odredila da djeca ljube svoje roditelje. S bratom mi Ozirisom dokrajčila sam ljudožderstvo. Ja sam ljudima otkrila misterije. Ja sam zapovjedila da se obožavaju kipovi bogova. Ja sam odredila zemljišta božanskih hramova. Ja sam srušila vlast tirana. Ja sam obvezala muškarce da ljube žene. Ja sam utvrdila pravdu, jaču od zlata i srebra. Ja sam odredila ono što se drži lijepim i dobrim.“[8]
Iz teksta možemo zaključiti da je Izida u helenističko-rimskom razdoblju prvotno, sveopće božanstvo, što u Egiptu zasigurno nije bila. Među štovateljima Izide bilo je, razumljivo, najviše žena zbog njene povezanosti sa plodnošću i seksulanošću. Svetkovine koje su se priređivale njoj u čast u Rimu i Grčkoj bile su veoma raskošne, radi čega je sam kult bio zabranjivan, a vjernici optuživani za orgijaštvo i nemoralno ponašanje. Naravno, te su optužbe proizlazile i iz nepoznavanja i neshvaćanja same božice i misterijskog karaktera njenog kulta.
Osim sa ljubavi i seksulanosti Izidu su Grci i Rimljani povezivali sa srećom. Tako nastaje sinkretička figura Izide Tyche ili Izide Fortune, veoma omiljena u grčkom i rimskom svijetu.
Kako smo već naveli Izidu se često prikazivalo kako u ruci drži rog obilja, ali i kormilo pošto je božica štovana i kao zaštitnica pomoraca. Govoreći o štovanju, moramo spomenuti da su vjerovanja u egipatska božanstva u helenističkom i rimskom svijetu bila zavjetne naravi, o čemu nam svjedoče mnogi spomenici posvećeni tim božanstvima sa formulom pro salute. Česti su tako bili zavjeti za zdravlje, dobrobit careva[9], vojskovođa i sl.
Izidu, zajedno sa svojim mužem Serapisom nalazimo i na prikazima novca, posebice za vrijeme prve tetrarhije.
Što se tiče asimilacije sa autohtonim božanstvima Grče i Rima moramo reći da su Grci Izidu najčešće povezivali sa Demetrom, Afroditom, Atenom i sa božicom Ijom pretvorenom u kravu. Rimljeni su je s druge strne poistovjećivali sa Cererom.
Uz nove funkcije išla je i nova ikonografija. Ikonografsku preobrazbu Izide možemo donekle iščitati iz tzv. Kanopskog dekreta u kojem piše: „I bit će na glavi ovog kipa dijadem…bit će tako sačinjen da se između dva klasa nalazi ureus, a jedna stabljika papirusa bit će po visini iznad ureusa…“[10]
Smatra se da je kult Izide prodro u Rim u Sulino doba kao vjerovanje nižih slojeva društva. No, senatski dekret izdan59.-58. g .pr. Kr usmjeren protiv njenog štovanja govori nam da je narod uvelike prihvatio Izidin kult. U razdoblju kasne republike, nekoliko godina prije Cezara, postavljen je prvi kip Izide u hram Venus Genetrix. Najradikalniji progoni kulta javljaju se za vrijeme Tiberija i Augusta, kada je vjernicima prijetilo i progonstvo. No, Tiberijev se nasljednik Kaligula uvelike razlikuje od svog prethodnika po pitanju štovanja Izide i egipatskih božanstava uopće. Upravo je u to vrijeme podignut hram posvećen Izidi na Martovom polju.
Sličan odnos prema egipatskoj božici vidimo i za vrijeme dinastije Flavijevaca.Vrhunac raširenosti i moći Izidina kulta ostvaruje se za vrijeme dinastije Severa. Naime, za vrijeme vladanja Karkale Izidn kult postaje službeni kult u Rim te sveopće prihvaćen.No, kao što smo već naveli u prethodnom poglavlju, nakon dinastije Severa popularnost Izidina kulta počinje opadati. Izidin trag u Rimu pratimo do kraja 4.st., ali će se kult održati u Africi sve do Justinijana.
Nema komentara:
Objavi komentar