ikonografija – znanstvena disciplina, opisivanje, tumačenje i prepoznavanje umjetnina i likova na njima prema njihovim stalnim oznakama.
-ikonografija pojedinog božanstva ili ljudskog lika – način kako se on standardno prikazuje
Pomoćna povijesna disciplina, a posebno u povijesti umjetnosti. Služi se deskriptivnom metodom, kojoj nije cilj donošenje estetskih sudova. Ona izdvaja iz umjetničkog djela figurativne elemente koji se kod istog sadržaja ponavljaju, promatra ih izolirano i analistički, u vezi s općim razvojem umjetnosti, utvrđujući kulturno-povijesne faktore koji su utjecali na kompoziciju lika, na njegov izraz, gestikulaciju, način odijevanja, odnos prema drugim likovima i pozadini. Ona analizira figuralna likovna djela po atributima, simbolima, amblemima i sličnim oznakama, tipičnim kod prikazivanja i karakterizacije pojedinog lika na slici ili kipu. Ikonografija je prvotno bila grana kršćanske arheologije, a u novije vrijeme njezino područje je prošireno na ispitivanje djela iz drugih religija, na portrete, alegorije, prikaze iz povijesti i sl. prvobitno je termin ikonografija (iz 17. st.) obuhvaćao opisivanje i studiju spomenika portretne umjetnosti (u slikarstvu i grafici, na gemama, medaljama, novcu).
Nema komentara:
Objavi komentar