Kultura Villanova

VILANOVSKA KULTURA – 2. stupanj prave vilanovske kulture – Kao i apeninska kultura nekoć villanova II je unificirala i proširila se gotovo cijelim apeninskim poluotokom. Ono zbog čega je ta kultura osobito važna je što ona izravno prethodi pojavi etruščanske civilizacije u toj mjeri da se danas smatra da je etrušč. civ. izravno izrasla iz te kulture. Ta kultura je primitivna (s obzirom na to što se tada događa u Egeji – to je geometrijsko razdoblje, iako mračno…). Međutim, s obzirom na velik broj lokaliteta, na ogromna groblja i velik broj urni očito je da je to jedna snažna kultura. Zašto se naziva villanova? Po jednom eponimnom lokalitetu u blizini grada Bologne na kojem je oko 1850. otkriveno groblje s oko 600 grobova. Danas se predlaže da ju je bolje zvati kulturom starijeg željeznog doba zato što se ta kultura proširila po cijelom Apeninskom poluotoku; nema svugdje iste manifestacije nego puno lokalnih varijacija. Ono što je zanimljivo je da je najveći broj lokaliteta i to onih najznačajnijih koncentriran na području Etrurije. Ima ih i u Laciju, Kampanji, Apuliji, Kalabriji…(što dokazuje da se raširila po cijelom poluotoku) – provincijalni karakter, ali je ipak njezin klasični facies zastupljen na području Etrurije. To nije jedina željeznodobna kultura na području poluotoka. Sjevernije od Toskane su se razvijale [golaseka] kultura (naslijedila kulturu terramara, smatra se da je čak bila protokeltskog karaktera) i [testilska] kultura (kasnije prerasta u venetsku kulturu) – poznata po situlama. Naselja vilanovske kulture – prva i osnovna razlika je da se naselja grde na brežuljcima radi lakše obrane, grade se i grudobradi od zemlje i nasipi od kamenja, kopaju jarci i sl. Ta naselja su zapravo sela formirana od koliba. Te kolibe vilan. tipa su pronađene i na nekim lokalitetima u Etruriji, ali i u Rimu. Na Palatinu su pronađeni ostaci 2 sela vilan. tipa – jedno na južnim padinama, a jedno ispod Aule Regije – carska palača, sjajna u kojoj će rim. carevi živjeti sve do 3. st. Od ta dva naselja išli su putovi i uz njih formirani cemeteriji, tako da imamo 2 groblja – jedno na području Foruma Romanuma, a drugo na juž. padinama. Uz one ostatke apeninske kulture to su najstariji tragovi naseljavanja na području Rima. Kako su izgledale kolibe? Bile su konstruirane od drvenih trupaca koji su nosili drvenu konstrukciju te kolibe. Ona je bila oblijepljena blatom ili nečim sličnim; u sredini je bio jedan veći trupac koji je nosio cijelu tu konstrukciju. Ako je koliba bila izdužena (15 x 4m), često je bilo nekoliko drvenih trupaca koji su služili kao dio namještaja – tu se vješala roba… To su najprimitivniji oblici arhitekture – konstrukcije drvenih koliba oblijepljenih blatom ili glinom, pokrivene slamom s gredicama ili granama da to vjetar sve ne raznese, podnice su bile spuštene u odnosu na razinu okoliša, nema centralnog ognjišta, kuhalo se na prijenosnom stolu za kuhanje, ulaz na kraćoj južnoj strani (usporedi to s Grčkom u tom geom. razdoblju – osnivanje polisa…). Kolibe na Palatinu su s jedne strane imale malen trijem pokriven slamom, kolibe su četvrtastog tlocrta. Velik broj grobova govori o porastu broja stanovnika. Na području Toskane pronađene su kolibe eliptičnog tlocrta ili ovalnog ili kružnog kao što je to npr. na lokalitetu San Giovenale (istraživali švedski arheolozi koji su inače bili dosta angažirani na istraživanjima etruš. civ.). Te kolibe bile su manjih dimenzija od koliba apeninske kulture (11 x 6m). Te kolibe su napuštane i građene su nove (dok su na Palatinu neke kolibe preslojile one kolibe apen. kulture). Pronađeni ostaci utora koji su nosili cijelu konstrukciju, ulaz na južnoj strani. Među vilan. urnama (najbrojnija skupina predmeta vilan. kulture) ima i onih koje oponašaju izgled koliba.

Bikonična urna iz Chiuse, 9. - 8. st.
Arheološki muzej u Firenci

Tipične urne vilan. kul. ipak su bikonične, keramičke ili rjeđe brončane, pokrivene (tako se nađu) manjim posudama, pravim brončanim ili željeznim ratničkim šljemovima ili naprosto nekim malim kamenim pločama. Vilanovljani se isključivo spaljuju, kao nekad nositelji kulture terramara za koje se misli da imaju kontakt s kulturama polja sa žarama, pa se tu može povući neka linija. Međutim, na primjeru jednog groba iz Južne Italije vidimo prve naznake utjecaja grč. civilizacije. Tu je pronađena jedna urna u obliku kuće s krovom na dvije vode koja je čak i oslikana (ukrasi nisu urezani kao što je to tipično za vilan. urne) – upućuje na grč. utjecaj. Ogromni cementeriji koji su formirani od grobova tipa pozzi ili pozzeti. Spaljene kosti pokojnika pokapali su se ili u manje kružne jame ili su se odlagale u dolije (pitosi) ili su se mogle odlagati u manje umjetno napravljene rupe od kamena čak i neki način nadsvođene. Najčešće su ipak bile urne uz koje su bile druge posude, a često i modeli peći za kuhanje koje oponašaju stvarne peći tog vremena na kojima se kuhalo. Postoje i lokalne varijacije tako da se npr. u Laciju grade grobovi ukopani u kamenu živcu. U Tivoliju su grobovi gdje su pokojnici inhumirani, ukopani u živcu, a onda je ta grobna skupina okružena jednom kružnom konstrukcijom tako da sve skupa podsjeća na grobni krug mikenskog tipa. Ipak, teško da se veza između njih može uspostaviti jer mikenski potječu iz 13./12. st. a ovi iz 8. st. pr. Kr. Najbrojniji proizvodi vilan. kulture – posude bikoničnoga tijela, uglavnom keramičke s urezanim geom. motivima – svastike, motivi meandra,.. Budući da su sadržavale pepeo pokojnika bile su prekrivene, neke čak i keramičkim imitacijama pravih ratničkih šljemova; ima i brončanih urni koje pripadaju onom višem sloju društva. Osim što su urezivani, geom. ornamenti su nekada i amplicirani u reljefu; vrlo često se na poklopcima ili na tijelu posude izvijaju primitivne geometrizirane ljudske ili životinjske figure (npr. figura kentaura – dokaz veza s Bliskim Istokom). Ima i onih koji svojim izgledom podsjećaju na one najranije proizvode etrušćanske civilizacije.

Rasprostiranje Villanova kulture 9. st. pr. Kr.

Vilanovska kultura završava krajem 8. st. pr. Kr. Završava na način da se među posudama vilan. kulture počinje pojavljivati sve veći broj posuda koje su oslikane i to na grčki način (geom. ornamentika – koncentrične kružnice) ili pak imamo prave importirane proizvode grč. keramike i taj prijelaz označava novi ritus pokapanja – inhumacija. U 7. st. pr. Kr. pojavljuju se najranije etrušč. grobnice (humci…) u kojima se pokojnici inhumiraju. Etruščani su možda pravi narod srednjeeuropskog podrijetla, suprotno Herodotovim teorijama koji kaže da su doselili iz Male Azije. Podrijetlo u svakom slučaju nije do kraja razjašnjeno. Sažetak: oko 1400. god je sve već broj importirane mikenske keramike što je dokaz trgovačkih veza s Kretom, Mikenom i ostalim područjima Bliskog Istoka. Oni su ovdje tražili svašta pomalo. Drugi prijelomni trenutak je pojava prave vilan. kulture. Zanimljivo je da se u nekim starim rimskim kućama pronalazi predaja o tome kako su izgledala vilan. naselja (neki čak spominju Romulovu kolibu na Palatinu koja je bila okrugla)… Treći prijelomni trenutak je pojava etruščanske civilizacije pod utjecajima Istoka. Najprije pod utjecajem Feničana jer su Feničani ti koji su prvi otkrivali nove pomorske putove i nova tržišta – Fenikija nije bila velika, ali su svoje kolonizatorske porive usmjerili prvenstveno na sjeverne obale Afrike…Vrlo brzo za njima slijede i Grci koji dolaze i zbog životnoga prostora. Dolaze na istočnu obalu Siclije gdje osnivaju Sirakuzu i neke druge gradove, zatim dolaze u juž. Italiju, a onaj trenutak kada su se tu utaborili oni postaju poveznica između Grčke (istočnih civilizacija) i italskih naroda. Ono što se iz svega može iščitati je da kulturni razvoj na Apeninskom poluotoku ne počinje od Rima, ni od Etruščana već se jedna poveznica može odrediti tamo od kulture terramare preko apeninske, vilanovske do Etruščana.

Pogledaj: Prapovijesne kulture Italije