GROB. BIKOVA = tomba dei tori – oko 540. g. (može, kao i drugdje biti koje stoljeće ranije ili kasnije jer se datacija vrši prema stilu, dijelom na temelju pronađenih priloga i nekakvim usporedbama…) – grobnica usječena u tlo, ima dromos kojim se dolazi do atrija, iz atrija se ulazi u 2 sepulklarne odaje, većinom male, npr. 4,5 x 2,5 m visine ili slično, stražnje odaje su čak i manje, 1892. g. je otkrivena – dobila naziv prema prikazu 2 bika. Tu se vidi podjela zidnih ploha u više superponiranih traka; na glavnoj je priča o Ahilu i Troilu. U atriju su bile postavljene klupe uza zid. Atrij je inače korišten za određene ceremonijalne aktivnosti (u njemu se nije pokapalo) u okviru pogrebnih rituala, kroz atrij se dolazi do tog oslikanog zida i do 2 vrata koja vode u komore.
Desni bik nasrće na jedan homoseksualni par koji je tamo prikazan, dok lijevi bik stoji nezainteresirano iako je i iza njega implicitna scena u kojoj sudjeluju 2 para. Ima natpis s kojega saznajemo ime vlasnika grobnice, neko tipično etr. ime. Između vrata je priča o Ahilu i Troilu (Prijamov sin) – ta je scena zanimljiva jer je to praktički jedina scena iz grč. mitologije koja je prikazana na arhajskom slikarstvu grobnica u Tarkviniji. Vjeruje se da je ta scena s Ahilom ubačena i zbog toga što su se već u atičko doba raspredale priče o njegovoj biseksualnosti. Smisao ovog prikaza je da su Etruščani homoseksualnost smatrali kao nešto odurno. Inače su Etruščani još i u rim. doba bili poznati po tome što su bili nemoralni, žene su mogle spavati s kim hoće, čak se u kasnoj antici pojam Etruščanke izjednačavao, uvjetno rečeno, s pojmom prostitutke.
U očima kršćanskih pisaca Etr. su bili narod koji je kriv za praznovjerje. Iza svega toga se krije činjenica da su žene u etr. društvu imale puno bolji položaj u odnosu na Rimljanke. One su ravnopravno participirale s muškarcima i u braku… uz prosperitet, uz dužno poštovanje… dok su, recimo, Grkinje i Rimljanke praktički bile vlasništvo muškaraca. Etruščanke se na prikazima pojavljuju i kao gošće na banketima, i kao plesačice, pojavljuju se i često kao dominantne figure koje daju neke darove ili sude. Na zabatima ove grob., na ulaznom zidu u komore, se pojavljuju sfinga, himera, Belorofont. Na etr. zidnom slik. žene su obično prikazane kao bijele puti, a muškarci smeđe ili crvenkaste puti. Zonu glavnog friza i zabatnog iznad vrata odvaja pojas od bogato bojanih traka što će im sve do kraja ostati karakteristika. Detalj s prikazom Ahila koji u zasjedi čeka Triola koji je na konju je između vrata. Ispod je friz koji prikazuje drveće koje je simbol prolaska života – od stabljike sa svega nekoliko grana, do drveta s lišćem i do stabla golih grana na kojima visi crni vijenac kao simbol smrti.
Pogledaj: Etrušćanske grobnice
Pogledaj: Etrušćanske grobnice
Nema komentara:
Objavi komentar