 |
| Alfred Packer |
Alfred Packer je jedini čovjek u povijesti SAD ikada osuđen za kanibalizam.
Alfred G. Packer je rođen u Pennsylvaniji 1842. Postolarstvo je bilo njegova životna opsesija, no posao mu je propao izbijanjem građanskog rata. Zbog epilepsije je 1862. oslobođen služenja vojske. Naklonjen vojnom načinu života, slijedeće godine pokušava ponovo biti regrutiran, no iz istog razloga ne uspijeva. Nakon toga odlazi na zapad okušati sreću u kopanju zlata, a od 1873. radi kao vodič u Utahu i Coloradskoj pustinji.
U studenom iste godine,u Utahu, bio je angažiran na vođenju dvadeset i jednog tragača za zlatom na zlatonosnim poljima u blizini Breckenridga, u Coloradu. Tijekom zime nalazili su se u indijanskom rezervatu Ute, gdje su imali osiguranu hranu i skrovište. Protivno savjetima indijanskog poglavice, Packer i još petorica njih, ne želeći više gubiti na vremenu, nastavili su put prema planinama na istoku.
Šezdeset šest dana kasnije, samo se Packer vratio iz planina. Tvrdio je da se tijekom snježne oluje odvojio od ostatka grupe, te da je preživio jedući kuniće i mladice biljaka. No, njegovu priču nisu potkrepljivale osobne stvari nestalih osoba i velika količina novca koju je imao kod sebe. Suočen s dokazima, konačno priznaje priču o svom kanibalizmu. Prema njegovoj priči, četvorica muškaraca su umrli od posljedica ekstremnih uvjeta. U nedostatku hrane, njihovi su posmrtni ostaci poslužili za preživljavanje Parckeru i šestom članu ekspedicije, Shannonu Bellu. Potonjeg je prema vlastitoj priči Parcker ubio u samoobrani, kako i sam ne bi bio pojeden. Skorašnje otkriće skeletnih ostataka bilo je protivno Parckerovoj priči. Naime, ostaci svih petorice članova otkriveni su na jednom mjestu, suprotno Parckerovoj priči po kojoj su putem jeli jednog po jednog preminulog. Parcker je bio optužen samo za ubojstvo Izraela Swana, budući da su na njegovim posmrtnim ostacima bili vidljivi tragovi borbe. Te je noći netko dao Parckeru ključ zatvorske prostorije u kojoj je bio zatvoren, te je uspio pobjeći.
Na slobodi je proveo devet godina, živeći u Arizoni, Montani i Coloradu pod lažnim imenom. Zbog specifičnog smijeha bio je prepoznat u salonu u Fort Fetterman, Wyoming. Odmah je uhićen i vraćen u Colorado. Potaknut osjećajem krivnje, potpisao je novo priznanje. Ovoga puta je tvrdio da su sva šestorica bila živa, no izmoreni vremenom i glađu, bili su preslabi za nastavak putovanja. Packer se odvojio od grupe na nekoliko sati kako bi pronašao put. Kad se vratio, primjetio je da je Shannon Bell poludio i ubio ostalu četvoricu sjekirom, te je na vatri pripremao ostatke jednog ubijenog. Budući je sjekirom napao na Parckera, ovaj je bio prisiljen upucati ga u samoobrani. Kako bi preživio, Packer je nakon nekoliko dana bio prisiljen pribjeći kanibalizmu.
Budući je još jednom promijenio priču, koju dva puta do tada nisu podupirali dokazi, a potvrdu, Parcker je osuđen na kaznu vješanjem za jedno ubojstvo. Tri godine kasnije sud je poništio presudu zbog zakonodavne pogreške u kaznenim zakonima. Suđenje Parckeru je ponovljeno, te je optužen po svih pet točaka optužnice za ubojstvo i osuđen na četrdeset godina zatvora. Potom je vraćen na izdržavanje kazne u državni zatvor u Canon Citty, 1886. Zbog nastojanja urednika Denver Posta i novinara, koji su bili uvjereni u njegovu nevinost, Packer je pomilovan 1901. nakon čega je dobio posao stražara u Denver Postu.
Posljednje godine života proveo je u Littletonu. Prema povjesničaru Dave Hicksu bio je opisivan kao ljubazan čovjek koji bi držao djecu na krilu i pričao im o svojim ranim danima na starom zapadu. Preminuo je 24. travnja 1907. ,od bolesti jetre i želuca. Budući da je bio građanski ratni veteran, država mu je platila pogreb pod uvjetom da na nadgrobnom spomeniku bude samo uklesan natpis: "Alfred Packer, Co F, 16 US Inf". Prema časopisu Littleton Independent, njegove poslijednje riječi bile su: "Nisam kriv za optužbe".
U posljednjih nekoliko godina, napredak forenzičke znanosti je omogućio bliže ispitivanje dokaza. Ekshumacijom ostataka Packerovih žrtava i nedavno otkriće Packerovog revolvera u zbirci Muzeja Colorado utvrđeno je postojanje indicija koje bi mogle mnogim detaljima potkrijepiti Packerovuo drugo priznanje. Što se zbilja dogodilo u tih šezdeset šest dana, najvjerovatnije se nikada sa sigurnošću neće otkriti.
 |
| Parckerov grob |
Pogledaj:
Nema komentara:
Objavi komentar