Kultura Terramara

KULTURA TERRAMARA – kronološki gledano zauzima razdoblje srednje i kasne bronce (1600. – 1200.g. pr. Kr.) .Vrlo slabo poznata kultura pogotovo što se tiče stratigrafije. Naziv došao od «terra mara» ili «terra marna» = brdašca od crne zemlje formirane od organskih ostataka (u zemlji su ostaci keramike, životinjskih kostiju…), a sve su često koristili za obogaćivanje svojih oranica. Činjenica da se nosioci ove kulture spaljuju pokazuje nam da su ti elementi morali doći negdje iz istočnog dijela Srednje Europe (pitanje je li Mađarska ili Karpati ili…). Ono što je prisutno između tih životinjskih ostataka su kosti konja zbog čega se smatra da su nosioci te kultura prvi uveli konje. Kod kulture terramara su najzanimljiviji i «najpoznatiji» objekti na palafitima.

Palafiti se ozbiljnije proučavaju od sredine 19. stoljeća. Švicarski arheolog Ferdinand Keller je tome dao značajan doprinos. Na temelju nekih otkrića u Švicarskoj je smatrao da su to bila pravilno organizirana naselja koja su se dizala na tim pilonima (kao kasnije Spina, Ravenna, Venecija) zabodenima podalje od riječne obale pa čak na neki načina zaštićena nekakvim palisadama, a do same obale je vodio nekakav most ili nekakva konstrukcija koja je naselje štitila od nekakve opasnosti. Ta romantičarska ideja je sve do II. svjetskog rata bila prihvaćena, danas je slika o tim terramarama (baš s prostora Italije) malo izmijenjena jer nisu sva naselja tog terramara tipa morala izgledati isto, neka možda je jesu bila građena neposredno uz obalu nad vodom. Međutim, bilo je sasvim sigurno i onih koja su se nalazila na obala pritoka (nikada rijeke jer trebaš biti lud da napraviš to na samoj rijeci Po), na zaštićenim položajima, na nekim manjim jezerima, a nekada su se ta naselja (kao i groblja) mogla zaštititi nekim umjetnim konstrukcijama – jarcima, nasipima, grudobranima od zemlje ili drvenim konstrukcijama (gabbioni) itd. Namjena naselja je bila da se stanovnici zaštite od velikih poplava, od vlage, manje od nekih napada. Kolibe su bile kružnog ili pravokutnog oblika. U središtu sela bio je otvoreni prostor rezerviran za rogatu stoku. Bavili su se također agrarnim uzgojem te uzgojem svinja i goveda. Keramika im je bila karakteristična po brazdama i kopčama u reljefu. Što se tiče ritusa, nositelji kulture terramara su se spaljivali, shodno tome su se sahranjivali u urnama – to je bitan element u odnosu na raniju poladsku kulturu.

S obzirom da je Padska nizina prostor na kojeg su i s kojeg pristizali razni utjecaji, to se očituje i na primjeru da je terramara utjecala na susjednu, apeninsku kulturu. Visoko razvijena metalna industrija je karakteristična za kulturu terramara; proizvoda od bronce ima i u poladskoj kulturi, no nikako ne u tako velikom broju ni različitosti kao u k. terramara. Uspoređivanjem s kulturama Srednje Europe može se zaključiti da su ti elementi morali doći upravo s tog prostora i da se lako mogu povezati s onim što mi nazivamo kultura polja sa žarama (koja je bila indoeuropskog karaktera – protokeltskog karaktera). Zašto je važna kultura terramara? Ranije se na tom prostoru stanovnici inhumiraju, nositelji ove kulture se spaljuju – vjeruje se da je širenjem te kulture nastalo ono što mi nazivamo villanovska kultura. A definitivno je finalni proizvod villanovske kulture etruščanska kultura. Zato je ovo jedna od mogućih teorija o podrijetlu Etruščana. Ta linija se praktički može pratiti sve od srednje bronce pa do etruščanske civilizacije.
Pogledaj: Prapovijesne kulture Italije