BENEVENTANA

Invazija Langobarda koja je počela 586. 200 je godina paralizirala Italiju. Osobito južnu Italiju. 774 K.V. pobjeđuje Langobarde; tal. Vojvodstva dobivaju gotovo samostalnost sve do Normana u 11 st. Tek potkraj 8 st. obnovom Montecassina oživljava taj grandiozni skriptorij. U 7 i 8 st. osim uncijale i poluunc. u juž. Ita. upotrebljava se kurzivna minuskula koja počinje pokazivati kaligrafske tendencije. Potkraj 8 st. to je tako izrazito; beneventana. Beneventana je sigurno potekla iz montekasinske opatije. Mabillon to pismo krivo naziva scriptura langobardica.

Najstariji ben. Rukopis; Etymologiae Izidora Seviljskog – pol. 8 st. Razlikujemo 4 razdoblja: 1. počeci beneventane; od druge polovice 8. do kraja 9 st. ili točnije do 896, kada su se redovnici preselili u Capuu – pretkapuansko razdoblje. Vidi se očito kurzivno podrijetlo, oblici slova nisu ustaljeni. 2. razdoblje formiranja od kraja 9 do kraja 10 st. – kapuansko razdoblje. Morfološke, ligature, kratice – konstantne. Odvojene riječi s interpunkcijama. Bitne osobine ben. izgrađene. 3. razdoblje savršenstva od 11 do kraja 12 st. Razvija se osobiti uglasti tip montekasinske ben. 4. razdoblje opadanja od kraja 12. do kraja 13 st. – Previše uglastih komponenata. Neujednačenost, slova manja i zbijenija. Pad redovničke discipline možda i zbog sinhronične pojave gotice u 13 st.

U Dalmaciji imamo rukopise ben. i u 15 st. Beneventana se javlja kad i karolina. Oba ta pisma žive skupa u južnoj Italiji i Dalmaciji. Beneventana je nastala kaligrifiranjem knjižne kurzivne minuskule koja se u 8 st. upotrebljavala su južnoj Italiji. Knjižno pismo, ali i dokumentarno ili diplomatičko pismo. U naše krajeve došla iz Montecassina i Tremita. Veća središta kod nas; Osor, Rab, Zadar, Šibenik. Najveće Sv. Krševan u Zadru. Poznati kodeks Tome Arhiđakona Historia Salonitana nastao nakon 1266. Onda Kartular Sv. Krševana nakon 1223. Tomina Salonitana pisana je malom poluuglastom beneventanom.

Kaligrafske tendencije počinju prevladavati o u ostalim pismima. To upućuje na zajednički nastanak pisama od rimske kurzivne minuskule. Oštre razlike debelih i tankih duktusa skriptori su postizali kosim rezanjem pera. Duktusi s desna na lijevo su deblji. U početku je obla kasnije uglasta. Slovo a vrlo je nalik slovu t. Enklitičke i proklitičke ligature. Često je spajanje slova posljedni duktus jednog slova pokrije prvi duktusom idućeg slova. Sistem kratica nam služi i kao kriterij za datiranje. Posebne kratice; ama anima, gla gloria. U 8 i 9 st. kratice su nestalne. U 10 st. javljaju se novi oblici kratica. U 12 i 13 st. još veći broj.

Interpunkcije – prvo razdoblje – 8 i 9 st. – nema stalnog sustava znakova. U drugom razdoblju od 9 – 14 st. jednako kao i u karolinškim rukopisima. Do 11 st. nema znaka za ?. Upitnik se prije toga radi tako da se iznad upitne čestice stavljao znakic.

U jugoist. krajevima juž. Italije i u Dalmaciji – beneventana je obla. Nema tako naglašenu razliku tankih i debelih duktusa. Loew varijantu oble beneventane naziva Bari tip. U Dalmaciji se upotrebljavala i uglasta ben. što dokazuje i Historia Salonitana.

U montekasinskom nastao je i Registar pape Ivana VIII.

Ornamentacija – pokazuje svoj razvojni put. Razvojni stadiji podudaraju se s 4 razdoblja beneventane. Dva utjecaja; jedan sa Zapada i drugi sa Istoka. Motivi po uzoru na inzularne irske i njemačke skriptorije (pleterni s zoo), utjecaj Bizanta (svetački likovi i intoniranje boja).

Jedan od najljepših je Legenda sv. Benedikta i sv. Maura. U Dalm: Pasional iz prve pol. 11 st. što ga je ukrasio splitski đakon Majo.
Pogledaj: Latinska paleografija