HUMANISTIKA

Humanistika je tip latinskog pisma nastao pod utjecajem reforme humanista u 15. st. a po uzoru na karolinu. Naziv su uveli palografi polovicom 19. st. Neki ga nazivaju i renesansnim pismom. Suvremeni ga nazivaju littera antiqua. Teška uglata gotica nije naišla na plodno tlo u Italiji; Petrarca se buni protiv i oduševljava se kodeksom djela Sv. Augustina pisanim karolinom koji mu je poklonio Boccacio. Humanizam je značio povratak na filozofiju antike + kršćanstvo. Osnova teza vratiti čovjeka u središte, odbacivanje misticizma. Humanisti su tražili uzor u karolini; i nazivali je antiqua jer je tobože bila pismo antike. Pergamena je bijela i fina. Središte humanizma je bila Firenza. Osnivač kaligrafske škole u istom gradu bio je Niccolo Niccolini. Pokret je zahvatio i dvorove velikaša, kralja, papu.

Humanistika se dijeli na knjižni u kurzivnu. Knjižna izgleda kao razvijena karolinška minuskula 11. i 12. st. – no u njoj ima ostataka gotice. Kratice se vrlo malo upotrebljavaju. Vrhunac knjižne humanistike su kodeksi druge polovice 15. st. Sweynheim i Pannarzt osnivaju 1465. prvu tal. tiskaru i preuzimaju je u tiskarstvo – pod nazivom antiqua.

Krurzivna humanistika prodrla je i u kancelarije. Čistom humanistikom ipak pišu se samo svečani dokumetni. Najviše je isprava s primjesama gotice – humanistika-gotica. Za naše područje značajni su tzv. mjesta loca-credibilia pisana na humanistici. I kurzivna je humanistika ušla u tisak – Manuzio ju je uveo 1501. – taj tip slova danas se naziva italique.

Minijatura kodeksa 15 st. vezana je za dvorove talijanskih vojvoda. Sandro Boticelli, del Cherico – Firenza. Ferrara (čipka u iluminaciji)– Tadeo Crivelli. Reforma pisma u uskoj vezi s općom reformom u znanosti i umjetnosti.
Pogledaj: Latinska paleografija