To su otočka pisma – razvila se iz uncijale i poluuncijale od 6 st. do kraja srednjeg vijeka u Irskoj a u Engleskoj do normanske invazije 1066. Pripadaju skupini nacionalnih pisama. Rimska je vlast tu trajala do polovice 5 st. kad su počela upadati germanska plemena. Irska nije nikada bila pod rimsku vlast ali je imala kontakte. Keltski elementi. Iz Irske su u 6 i 7 st. putovali u druge krajeve misionari peregrini Scotti.
Rimska kurzivna minuskula nije uhvatila korijena. Prve specifične pojave inzularnog pisma vidimo u drugoj polovici 6 st. Pismo ima dva oblika: obli i oštri. Obli je za svečane kodekse. Oštri je derivat obloga; za manje svečane prilike. Neki smatraju da je prvi eng a drugi irskog porijekla. Lowe i Batelli ih ipak dijele na: inzularnu majuskulu i inzularnu minuskulu. Postoji i prijelazni tip. Osim njih u 11. i 12. st. upotrebljava se i specijalna kurzivna minuskula. Steffens; 4 skupine rukopisa: irski rukopisi iz Engleske, anglosaski ruk. iz Eng, irski rukopisi na europ. kont., eng. ruk. na eur. kont.
Srednjovjekovni izvori govore o: scriptura scottica. Scriptura saxonica – anglosasko pismo s kraja 16 st. Sami Irci – scriptura tunsa. Najstariji kodeks; Book of Durrow. Također vrlo poznato djelo Bede Venerabilisa.
Haste započinju malim trokutom nagnutim na lijevu stranu. Sustav kratica iz rimskog doba. Inzularna majuskula: izrazito oblo pismo, svečanog izgleda. Minuskula; oštri oblici slova, donje haste duge i oštre. Broj ligatura dosta velik – no nedosljedan. Poseban tip inzularne minuskule – kurziva (za manje važna pisma). Iluminacija – veliki umjetnički domet. Keltski faktor – isprepletene vrpce, spirala truba (grananje), upotreba zlata. Utjecaj karolinga.
Pogledaj: Latinska paleografija
Nema komentara:
Objavi komentar