Poluuncijala je pretežno minuskulno knjižno pismo oblih oblika koje se upotrebljava u kodeksima od 5 do 9 st. Naziv uvode Tassin i Toustain. Tri teorije o njenom postanku; izravni derivat uncijale, kaligrifirana kurzivna minuskula, miješano pismo. Neosporno je da je minuskulno pismo a istodobno scriptura mixta. Traube je drži kršć. pismom. U razvoju razlikujemo 4 razdoblja; 1) razdoblje formiranja prije 5 st. 2) razdoblje usavršavanja u 5 i 6 st. 3) razdoblje opadaja u 7 st. 4) razdoblje potpunog opadanja u 8 i 9 st. Najstariji rukopis poluuncijalom jest; Fasti consulares (popis konzula 487-494).
Za nas vrlo značajan je Splitski evangelijar. Radi se o našoj «najstarijoj knjizi». Po legendi pisao ga je sam Sv. Dujam, no on je smaknut oko 304, a kodeks nastaje potkraj 8 st. Osnovni je tekst pisalo 6 različitih ruku. Vidimo i više samih pisma pisanih unutra.
Pogledaj: Latinska paleografija
Nema komentara:
Objavi komentar