Branven

Branven

U keltskom mitu kći Lira i Iverid i sestra Brana. Imala je sina Gverna. Budući se udala za Mathovlha, kralja Irske, ovaj ju je tako zlostavljao da je izazvao njenog brata da izvrši invaziju na Irsku. Tijekom ovog pohoda Bran je poginuo, a njegovu glavu, nazvanu Uther Ben ("čudesna glava") sedam ratnika je ponijelo do mesta gde će biti sahranjena. U ovom pohodu poginuo je i njen muž, kao i većina irskih poglavara.

Bran

Bran

Gospodar podzemnog svijeta kod britanskih Kelta, ponekad u svom htonskom aspektu poistovećivan s "gospodarom životinja", muškarcem s rogovima okruženim raznim životinjama, u literaturi poznatim pod imenom Cernunnos. Premda bog podzemnog sveta (njegov božanski karakter je istaknut gigantskim rastom) raspoložen je i veseo, pa tako njegov bakrač vraća mrtve u život, a dok je prelazio preko Irske nosio je muzičare na svojim leđima. Kao i kod skoro svih keltskih božanstava i u sačuvanim predanjima o Branu miješa se više tradicija i vrlo je teško izdvojiti dijelove koji nisu nastali pod direktnim kršćanskim utjecajima. Tako su keltski bogovi besmrtni, ali ipak postoje (vjerovatno kao potvrda trijumfa nove vjere) predanja o njihovoj smrti. Od ovoga nije izuzet ni Bran, a zanimljivo je da je njegova odsječena glava sahranjena na obali Irske, tako da je štitila zemlju od invazije - relikt vjerovanja da tijela i glave posebno hrabrih ratnika mogu štititi od opasnosti ako su zakopani u "pravom smjeru".

Bragi

Bragi

Odinov sin i Idunin muž , skandinavski bog, slavan po mudrosti a posebno po tečnom i vještom govoru. On odlično poznaje pjesničku umjetnost i zbog toga je, kaže Snori, ova umjetnost nazvana po njemu bragr i muškarci i žene koji se bave tom umjetnošću nazivaju se bragr-man. Riječ bragr, znači "poezija", i nije proistekla iz Bragijevog imena. Snori daje različita imena za Bragija - "Muž Idunin", "Stvaralac poezije", "Dugobradi bog".

Bragi je obožavan od skalda kao bog poezije, kao Ogma među irskim Keltima i njegovog dvojnika Ogmiosa među Galima. Kao bog poezije on zauzima Odinovo mjesto se vjerovalo da je njen tvorac, kao dugobradi bog on se poistovećuje sa njim, jer Odin sebe ponekad zove Sidskeg i Lanbard - Dugobradi. U epu Hakonarmalu on dočekuje umrlog kralja Hakona izpred Valhale, što znači da je bio zadužen za prihvaćanje, dočekivanje umrlih na ulazu u svečanu dvoranu Aesira u Asgardu.

Balder

Balder

Skandinavsko božanstvo poštovano kod germanskih plemena nastanjenih na prostorima danjašnje Švedske, Danske i Norveške. Otac mu je Odin a majka Friga. Bog izuzetne ljepote iz koga je zračila svjetlost. Njegovo prebivalište je Breidablik, "široko-sijajuće". Ime mu je u vezi sa keltskim božanstvom Belenusom, bogom svetlosti, slovenskim Bjelbogom , "Beli bog", i litvanskim Baltasom, "Beli". On je najmudriji od svih bogova i njegove presude se slušaju bez pogovora.

Balderovo ime se u mitologiji spominje u mitu o njegovo smrti. Naime, on je sanjao brige i nevolje a kada se probudio otišao je svojoj majci da je pita što je to što osjeća u srcu. Friga je, položivši ruku na njegovo srce, osjetila da je sjenka na srcu u stvari sjenka smrti. Zatim je brižna Friga pozvala sve životije, biljke i svu mrtvu materiju i natjerala ih da joj se zakunu da niko neće

povrijediti Baldera. Oni su se zakleli i Friga je, u želji da se uvjeri u njihovo obećanje, poslala Baldera na livadu da ga ostali bogovi (Aesiri) gađaju mačevima, kopljima, kamenjem, drvećem i svim mogućim oružjem i oruđem. Međutim, Loki, zli bog, razbesnio se zbog Balderove nepovredivosti i uzevši lik starice otišao je kod Frige. Kada je doznao za razloge Balderove nepovrijedivosti pronašao je jednu mladu imelu koja je bila isuviše mlada i nije položila zakletvu, od njene je grane napravio koplje i dao ga slijepom Balderovom bratu Hodu, budući da ovaj nije imao oružje jer mu je otac Odin zabranio da ga nosi. I tako je Hod bacivši koplje usmrtio Baldera. Samo u verziji zabilježenoj pod imeno Lokasena uzročnik smrti Balderove je Loki, dok je u svim ostalim pjesmama uboica Hod.

Balderova smrt vjerojatno na prvom mestu izražava dan ili početak perioda kada ljetnje sunce počinje slabiti ustupajući mjesto novom godišnjem dobu - jeseni. Na ljetnju ravnodnevnicu "Svetli bog" počinje okretati lice ka Helhejmu - domenu mrtvih. Ljetnja ravnodnevnica je slavljena u sjevernoj Europi pod imenom Beltan, na taj su se dan palile vatre po brdima, običaj koji ima svoje porijeklo u sjećanju na Balderovu smrt. Neki misle da Hod i Balder predstavljaju dvije polovice godine. Kada prođe ljetnja ravnodnevnica Hod ubija Baldera a kada treba početi zima Vali ubija Hoda. Vali je bio sin Odina i Rind, žene-diva, a njegovo ime znači "zimska zemlja"; tako je jasno da su sva tri božanstva predstave godišnjih doba.

Balder će ostati u Helhejmu sve dok ne dođe do sumraka bogova a onda će ponovo zakoračiti zemljom. Upravo kao i Krist, Balder ovdje predstavlja spasioca, koji će uskrsnuti i doći da zavlada zemljom nakon poslednje bitke između dobra i zla.

Skandinavska božanstva

1. Aegir

2. Balder

3. Bragi

4. Bran

5. Branven

Aegir

Aegir - Bog mora u skandinavskoj mitologiji. Često je predstavljan u obliku diva koji je personifikacija mirnog mora. Riječ aegir na staroislandskom znači "more". Kod starih Germana more se smatralo živim bićem, izuzetno moćno i neodređenog karaktera. Čak i nakon IX vijeka nije pravljena razlika između aegir - more i Aegr - bog mora. Aegir je još nazivan i "Ranin muž", "Otac Aegirovih kćerki", "Zemlja (od) Ran". Aegir je vezano za gotski ahvai, latinski aqua, voda. Također je nazivan i Gimir, kao što možemo vidjeti u uvodu u Lokasenu. Komešanje mora i njegova huka, nazivani su "Gimirove pesme" dok je samo more nazivano "Gimirovo prebivalište". Aegirov otac je div Fornjot, koji je također otac vatre i vjetra.

Dobrodućan i dobro raspoložen Aegir predstavlja mirno more, naklonjeno mornarima i pogodno za plovidbvu. Njegova žena Ran, užasna, proždrljiva bogžica koja odnosi brodove i njihove posade predstavlja Aegirovu suprotnost i rani je aspekt olujnog mora.

U Aegirovim dvorima priređen je veliki skup bogova na kojem je došlo do svađe Lokija s bogovima. Odatle je Tor otišao donijeti ogromni ćup medovine. Aegir također nosi i ime Hler a ostrvo Hlesey je smatrano za njegovo prebivalište.

Rimski pandan Aegira je Neptun.

Dijana

Dijana - rimska božica štovana kao božica Mjeseca, žena, robova, šuma, a od vremena carstva kao božica lova. Svetišta su joj se nalazila u svetome gaju u Nemi, na gori Tifati kod Kapue i u Ariciji. Kao svetište latinskog saveza podignut joj je hram na Aventinu u Rimu, za kojeg se pretpostavlja da je bio pod zaštitom kralja Servija Tulija. Glavno slavlje održavalo se 13. kolovoza. Vrlo rano je božica Dijana bila izjednačena s grčkom božicom Atremidom.