Ljetna zemlja ili Samerlend (The Summerland) je najčešći naziv onog svijeta u neopaganizmu, a posebno u
tradiciji Wicce. Taj je pojam uveo
američki autor Andrew Jackson Davis
(1826.-1910.) tek u 19. stoljeću, no pojam je ponajprije prihvaćen u teozofiji,
a potom i u široj neopaganskoj zajednici. U Ljetnu
zemlju se ne ide ni po zasluzi ni po kazni. Ide se zato da bi se obavila
evaluacija prethodnog života i u potpunosti prepoznao i shvatio sav utjecaj
koji smo ostavili na ukupni svemir.
To je predivno područje koje podsjeća na
judeokršćanski raj. Zato mnogi smatraju da je Ljetna zemlja zapravo "paganski raj", iako to nije sasvim
točna usporedba. Zamislite neku bajkovitu fantastičnu zemlju punu ugodnih
mirisa, cvjetova, prekrasne prirode, mnogo zelenila, ugodne temperature,
svježeg i čistog zraka. Dok šećete po poljima i šumama, dok pijete iz bistrih
potoka i jedete ukusne plodove, možete uživati družeći se s biljkama, životinjama,
vilama i vilenjacima. Tamo je sačuvano sve ono što nam je drago i blisko i to u
svom najljepšem i najboljem obliku. I mi tamo izgledamo kao u cvijetu mladosti
i nemamo nikakvih "zdravstvenih tegoba". Ako ste u ovom svijetu bili
u invalidskim kolicima, u Ljetnoj zemlji
ćete bezbrižno trčati. Tamo nema prašine, truleži, smrada, nema nikakvog straha
niti bilo čega što bi u nama izazvalo nelagodu. No, u Ljetnu zemlju ne idete da biste vječno ostali u bajci nego da
predahnete, promislite o svojim prošlim životima i odredite strategiju za
sljedeći život. Smatra se da osoba prije nego što se odluči ponovno roditi,
sama izabire ciljeve koje želi postići u novom životu. Isto tako, u Ljetnoj zemlji možemo susresti bliske
umrle osobe iz prethodnog života i s njima komentirati prethodne događaje.
Štoviše, ponekad dvije duše zajednički odlaze u novi život, pa se mogu roditi
kao braća, sestre, blizanci, blizanke, kao prijatelji ili životni partneri.
Isto tako, u Samerlendu možete
odlučiti da se u sljedećem životu rodite u bilo kojem drugom svijetu živih
bića, pa možete postati i kristal, mikrob, biljka, gljiva, životinja ili vila.
Ljetna
zemlja
javlja se u brojnim tradicijama pod sličnim nazivima. U grčkoj mitologiji duše
umrlih odlaze u Had (ᾍδης) kojim
vlada istoimeni bog. Had ima tri dijela. U Asfodel
(Ἀσφόδελος) odlaze prosječni ljudi, u predivni Elizej, tj. na Elizejsku
poljanu (Ἠλύσιον πεδίον) odlaze duše junaka i čestitih ljudi, a u Tartar (Τάρταρος) duše onih koji su
činili zlo. U germanskoj mitologiji duše nakon smrti odlaze u zemlju bogova Asgard (Ásgarðr) u kojoj se nalaze dva
dvorca: Valhalla (staronordijski: Valhöll) kojom vlada Odin i Fólkvangr kojim vlada božica Freyja.
Tamo mrtvi čekaju konačan kozmički sukob Ragnarök.
U keltskoj mitologiji spominju se: Zemlja
mladosti (staroirski: Tír inna n-Óc,
irski: Tír na nÓg) ili Dolina radosti (staroirski: Mag Mell, irski: Magh Meall), a neki smatraju da je i mitski otok Avalon (starovelški: Abal, velški: Afal) jedan od opisa onoga svijeta. Stari su Slaveni vjerovali da
duše nakon smrti odlaze na Drvo života
ili Drvo svjetlosti i tamo prebivaju
ostatak vremena. Zato su Slaveni posebno štovali stabla, a vjerovali su i da je
čovjek nastao od drveta. Usto su vjerovali da se u drveću nalaze duše bliskih
pokojnika, te da ih ti pokojnici štite.
Preuzeto iz knjige: Iolar "Paganizam u teoriji i praksi", knjiga prva, "Doktrina paganizma", str. 192.