Duhovi vladari svijeta u ranokršćanskoj, posebno gnostičkoj mitologiji. Arhon je veoma čest termin u spisima ranog kršćanstva. U Novom zavjetu upotrebljava se, najčešće, u negativnom kontekstu; tu se, naime, "knez ovoga svijeta" (ho arhon tou kosmou toutou) obično shvaća kao biće predano zlu, kao sotonin sluga ili sam vrag (Jn 12.31; 14.30; Lk 10.18).
U gnostičkim religijsko-filozofskim sistemima arhonti su, pak, ambivalentna stvorenja koja imaju posebno mjesto u emanativnoj strukturi bivstva. Prema Bazilidovom učenju, "Veliki Arhont", vladalac svemira, nastaje iz "sjemena svijeta" i "grudi panspermije", a njegova ljepota, veličina i moć nikako ne mogu biti iskazani riječima. On je, naime, "neiskazano neiskazanog, moćno moćnog, mudro mudrog i savršeno savršenog". Stanište Velikog Arhonta, "Velikog i mudrog Demijurga" jeste "Ogdoada", tzv. "osmo nebo" i natkosmička oblast "nepostojećeg". U valentinskoj gnozi ta Ogdoada se određuje kao Pleroma, savršena potpunost, jedinstvo bića i ne-bića, otajstva i sinovstva. Veliki Arhont se u tim gnostičkim predstavama katkad izjednačava sa Abraksasom, gospodarom nebesa, dok ponekad, kao napr. u Bazilidovim besedama, ima "neizreciva" svojstva starozavetnog JHVH.
M.V.
